ZA TRI KOLONE U JASENOVCU KRIVA JE “PETA KOLONA”!

Naslovne riječi nisu moje. Izgovorio ih je antifašista, partizan, logoraš iz Banjice i Zemuna Ivan Fumić dugogodišnji predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista. Pod petom kolonom, termin koji se prvi put koristi u španskom građanskom ratu i odnosni se na one koji su fašiste čekali u samom Madridu i bili podrška za četiri Frankove kolone koje su nadirale ka španskoj prestonici, Fumić podrazumijeva one koji negiraju jasenovačke žrtve. „Peta kolona su oni koji negiraju jasenovačke žrtve – katolički biskupi koji stalno podgrijavaju retoriku podjele među ljudima, dok dio sveštenstva sustavno negira žrtve logora. Zahvaljujući Saboru, koji je pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, ali ne i Dana pobjede nad fašizmom, ispada da Hrvatska podržava poraženu kvislinšku vojsku, a ne pobjedničku koja je sa saveznicima pobijedila fašizam“, reče starina i pogodi u centar same srži.

Čekao sam sa kolumnom posvećenoj Jasenovcu da prođe još koji dan poslije 23. aprila dana kada obilježavamo dan proboja logoraša iz 1945. Jer ko zna možda će se pojaviti i još (po)koja kolona. Nabrojao sam ih ukupno četiri, onih ozbiljnijih. Između brojčano najmanje predsjedničine koju je činilo dvoje ljudi (obezbeđenje ne računam) i one najbrojnije u kojoj su antifašisti i srpske organizacije – pod „cvijetom“ su bili predstavnici jevrejskih organizacija i državni vrh na čelu sa premijerom i šefom parlamenta. Dakako svako za sebe i u razmaku od osam dana!

Nažalost i ove godine hrvatsko društvo je podjeljeno. I to čak i kada je riječ o je komemorisanju za desetine ‘iljada nevinih i monstruznim arsenalom ubijenih. Među njima i 20 000 djece!

„Ustaše nisu imali potrebu ni za ustavom, ni za skupštinom, niti za provjerom volje naroda, jer im je netko dao blagoslov i jer su mislili da je to njihovo poslanje za državu koju su planirali od Boga. Još uvijek čekamo one koji o tome trebaju reći svoju riječ, a nisu je rekli – rekao je Milorad Pupovac i izrazio žaljenje što SNV, SABA i židovska zajednica ni ove godine nisu komemorirali žrtve jasenovačkog logora zajedno s državnim vrhom. Nismo uspjeli jer 15-20 kilometara odavde nije maknuta ploča s ustaškim pozdravom, a postavljena je u neposrednoj blizini razrušenog spomenika palim borcima koji su u Drugome svjetskom ratu oslobodili ovo područje. Istovremeno, spomenici antifašistima se uklanjaju, a u Hrvatskoj ustaški zločinci imaju ulice i trgove“!

Ne želimo sudjelovati ni u takvom selektivnom prilazu povijesti, niti u njezinom politiziranju na najgori mogući način – podilaženjem onima za koje je zločinačka ustaška tvorevina i danas ona hrvatska država u koju se treba zaklinjati. Nismo sudjelovali ni proteklih godina i nećemo tako dugo, dok Hrvatska, jednom za svagda, ne zauzme jasno, decidirano i nepromjenjivo stanovište prema nacizmu, fašizmu, ustaštvu i njihovim današnjim poklonicima i dok jedan od temeljnih kamena državne politike, bez obzira na to koja stranka bila na vlasti, ne bude, na činjenicama zasnovana, nedvojbena i neporeciva osuda naci-fašizma i ustaštva, reče prvi čovjek udruženja antifašista Franjo Habulin.

Premijer se u nedjelju nakon državne komemoracije na kojoj nije bilo službenih govora pomalo „posuo pepelom“ rekavši „pokušaćemo učiniti sve da ne bude više komemoracija, to nije dobro za društvo. Što se tiče Vlade, mislimo da smo napravili jasne iskorake i da ćemo zajedno sa SNV-om i Savezom antifašističkih boraca te židovskim organizacijama unaprijediti dijalog i doći u situaciju da ovdje bude ponovno jedna komemoracija.

Iz premijerskih usta u Božje uši!

A da bi „Bog čuo, a ljudi nagodinu vidjeli“, neophodno je učiniti dosta toga.

I to baš onoga što bi država čiji je premijer (i predsjednica) personifikacija treba učiniti. Za početak pozdrav „za dom spremni“ pod kojim su ljudi ubijani nigdje ne može imati pravo javnosti. Istina država je malo u koliziji jer premijer u nedjelju nam dade ohrabrujuće riječi, a krajem februara za preporuku Vijeća za suočavanje sa prošlošću koja ostavlja u javnom prostoru, istina SAMO u iznimnim prilikama, ustaški i fašistički pozdrav – reče da je dobra i kvalitetna!!!

Država će svoj OKSIMORON koji je izrekao sam premijer kao i bipolarnost društva koju su sve Vlade više ili manje, uključujući i sadašnju, svojim NEČINJENJEM dopuštale – teško ispeglati! Teško će doći do pozicije da i vuci siti budu (čitaj desnica i dio katoličkog klera) i janjci na broju (čitaj savremene civilizacijke vrijednosti antifašizma).

Ma kako bili pozitivno usmjereni i kako bili u dobroj vjeri o namjerama države, teško je za očekivati da se za to ima i snage i volje. Jer manje medijski zapažena u Jasenovcu je bila i još jedna kolona. Iako za nju ni sam ministar policije nije znao dok ga novinari ne obavjestiše, a on reče kako će izvidjeti i obavjestiti javnost. Do danas se ne oglasi! Tu „kolonu“ činili su dvojica crnokošuljaša, dobro da ublažim ne baš u crnim košuljama već u crnim majicama, koji su  odlučno „ SPREMNI“ raskririli svoj crni barjak na mjestu na kojem je stajala sporna ploča u centru Jasenovca. Ćiro i Željko. Ovaj drugi mi bijaše dobro poznat po višegodišnjoj ispoljenoj ksenofobiji i suženoj s(a)vijesti i kojemu su uvrede i prijetnje Srbima i antifašistima uopšte i to na granici fizičkog ataka – osnovni vokabular! Taj drugi koji nije Ćiro sada prijeti i Premijeru i Pupovcu. Jednoga osuđuje za pogodovanje drugomu (čitaj Plenkovića optužuje za izdaju jer je na Pupovčev zahtjev maknuo ploču). Reče kako HOS-ovci nigdje ne počiniše zločin, a zaboravi na četvoro ubijenih (da dalje ne idem) Olujića iz sela blizu Vinkovaca!!! Dobra prilika da ministar policije i sudstvo reaguje jer u ovom slučaju se radi o kršenju famozne Preporuke Vijeća koja definiše konkretne slučajeve kada se ustaški pozdrav eto smije koristiti!

Al’ da, ministar još nije „sve izvidio“ i zato ćuti. A sud čeka ministra!!!

Uz ovu dvojicu „crnomajičara“ u Jasenovac se pokušao ušuljati i Dražen Keleminec kojeg je sve sa deset njegovih „jurišnika“ zaustavila policija na ulazu u mjesto. Stiže Dražen do Uštice samo! Imali su namjeru izvesti performans pred Plenkovićem i Jandrokovićem! Čisto sumnjam da im je na umu bila dr Saša Božović i da bi „uglas“ deklamovali  njene stihove iz poeme „Tebi moja Dolores“ i na taj način odali omaž jasenovačkim žrtvama?!

Imali su siguran sam druge namjere. Presresti i vrijeđati državnu kolonu. A možda se „očešati“ i o još jednu kolonu – onu koja je zasigurno Bogu bila najbliža i hrišćanski najispravnija. Onu kolonu u 12 kilometara selu dalekom od Jasenovca – Mlaki. Tamo je dvjestotinjak vjernika zajedno sa Patrijarhom tugovalo i u nakon 70 godina obnovljenom hramu Svetog Ilije molilo za duše svirepo ubijenih! Ta kolona je obišla i „štagalj“ u kojem je bila ustaška komanda i mučilište u Mlaki. Ta kolona je čula starinu Jovana Selaka. „Bog mi je rekao da bježim iz ove prepune crkve. Utekao sam ustaši ispod ruke i ostao sam jedini živ“!!! Ta kolona, za razliku od prethodnih godina, nije „prelivala“ humke u samom kompleksu. Sve je to simbolički obavljeno u Mlaki.

Među svim kolonama, pogotovo onim zadnjima, provijavala je još jedna – virtuelna. Ona koju je svojim izjavama stvorio srbijanski ministar Vulin. „Ministar vojni“ koji nije služio ni jednu vojsku!!! I on je očito zaboravio „meritum“ pa je fokus sa klanjanja žrtvi otišao duboko u dnevno političke vode od kojih niko nema koristi. Najmanje žrtve i njihovi potomci!

Pobrojah ko zna koliko „kolona“ ove godine u Jasenovcu. I više od pet i više od „pete“ na koju je aludirao drug Fumić. Međutim ona apsolutno najbrojnija, ona nevidljiva, ona na „nebu i sa neba“ nepregledna kolona srpskih, jevrejskih, romskih i drugih žrtava koji nisu mislili identično ustašama… „kolona“ dječjeg plača koji iako ga ne čujemo  jer „nebo i zemlja nisu na istoj frekvenciji – „uši para i jezu stvara“… ta najveća “kolona” napaćenih ljudskih duša –  je ćutala!!! Ćutala i gledala ljudsku neslogu, razmirice, pakost. „Gledala“ je i svih ovih godina unazad „gleda“ u nekim društvenim krugovima negiranje njihove žrtve i na pijadestal podizanje njihova umoritelja! Te slike i taj glas još jednom ih ubiše! Smrt onu stvarnu ne zaslužiše ničim ni prije sedamdeset i kusur godina, a kamoli ovu današnju simboličku!

Na potezu je opet, ali ovaj put konačno, država ako zaista nagodinu želi jednu kolonu. Ne može biti I JEDNO I DRUGO. Nema I već samo ILI.  ILI antifašizam ILI ustaštvo kao sinonim fašizma. Ne može danas ovako, a sutra onako. Ozbiljna država ne koristi  matricu naginjanja „kako vjetar piri“!

I na kraju ponovo da citiram Fumića koji prije par godina reče i izreče notornu istinu za neke krugove i neke faktore u našem društvu – „prijepodne bi bili ANTIfašisti a popodne bi bili ANTEfašisti“!!! Krajnje je vrijeme da prvi, ovi ANTI, konačno budu valorizovani kako je to svagdje u savremenoj civilizaciji, a ovi drugi sa prefiksom ANTE – završe u istorijskoj ropotarnici!