Dana 7. oktobra 1995. u Slobodnoj Dalmaciji pisalo je: “Intenzivno istražujemo zločin u Varivodama.” Danas vidimo da to intenzivno traje 30 godina.
– Pozivam sve one koji nešto znaju o ovim zločinima da to prijave i olakšaju muku kako sebi, tako i onima koji čekaju i imaju pravo na to – poručila je saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga s komemoracije koja je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća održana u Varivodama.
Na današnji dan prije 30 godina, 28. septembra 1995., u tom je selu kraj Kistanja ubijeno devet starijih civila: Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (71), Marko Berić (82), Špiro Berić (55), Dušan Dukić (58) i Mirko Pokrajac (84). Većina ih je ubijena hicima u glavu dok su se nalazili u svojim kućama i dvorištima.
Direktnih svjedoka zločina nije bilo, no preživjeli i rodbina žrtava tvrde da su osobe u vojnim uniformama danima uoči napada dolazile u selo i pljačkale te zlostavljale preostale srpske stanovnike. Neposredno nakon ubojstava u Varivodama i međunarodni mediji izvještavali su o krvavim tragovima koje su predstavnici Ujedinjenih naroda zatekli u tom i brojnim drugima selima.
– I ove godine ponavljamo da ne odstupamo od naših osjećaja i kulture sjećanja za sve nevino postradale i od toga da ratni zločin ne zastarijeva, da su sve žrtve iste i svi ljudi ravnopravni. Ponavljamo da se pitanje prošlosti ne treba zatvoriti u smislu da se ono izbriše ili zaboravi, već da Hrvatsku trebamo nastaviti graditi kao zemlju koja omogućava dostojanstven i ugodan život za sve svoje građane – rekla je Šimpraga.
– Oluja je prošla, ali su se zločini dogodili i to treba jasno i glasno ponavljati, baš kao i svaki osuditi. Ubijeni su bolesni i stari, na kućnom pragu, na mjestu na kojem su rođeni i na kojem su njihovi preci vijekovima živjeli. Ubijeni su jer nisu htjeli otići, jer nikome ništa nažao nisu učinili. Ti ljudi izdani su od svih. Nažalost, oni koji su im obećavali zaštitu i mir okrenuli su glavu dok se zlo događalo – dodala je.
Za zločine u Varivodama i obližnjem Gošiću, gdje je mjesec ranije, 27. augusta 1995. godine, ubijeno osam civila, sumnjičilo se šest pripadnika Hrvatske vojske. No nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, svi optuženi su zbog nedostatka dokaza oslobođeni krivnje. Hrvatski sudovi su utvrdili da su tokom istrage ubojstava u oba sela napravljeni brojni propusti, a Sudsko vijeće Haškog tribunala zaključilo je pak da su pojedini hrvatski dužnosnici iz redova vojne policije namjerno spriječili istragu osumnjičenih. Međutim, stvarni počinitelji do danas nisu procesuirani niti je itko odgovarao za opstrukcije istrage.
Skoro dva mjeseca od Oluje štakori rata došli su u Varivode. Za njih bitke još nisu završile, pa su puške usmjerili ka bolesnim starcima. No kako bi se bitkom moglo nazvati kad pucaš u nemoćno, bolesno čeljade, prikovano za krevet, koje ti ničim nije moglo uzvratiti, osim moliti za život. Ali molbe i zapomaganje malo su značili “hrabrim” bojovnicima. Nije to bila nikakva bitka nego kukavičluk i sramota. I koliko god naš utjecaj bio mali, od takve misije nećemo nikada odustati niti prestati glasno upozoravati kako za mnoge zločine nakon Oluje nitko nije odgovarao. Cilj nam je društvo u kojem se nepristrano procesuiraju ratni zločini – rekla je zastupnica SDSS-a.
varivode2
Šimpraga je podsjetila kako su za ratne zločine počinjene u Oluji od završetka rata do danas podignute tri optužnice koje su dovele do jedne oslobađajuće i dvije osuđujuće presude. Za ratne zločine počinjene u Bljesku pritom nije podignuta nijedna optužnica.
Uz lokalne predstavnike SDSS-a, na čelu s predsjednikom stranke Miloradom Pupovcem, predstavnike vijeća srpske nacionalne manjine, Ambasade Republike Srbije te obitelji žrtava, u Varivodama su vijence položili izaslanici predsjednika, Vlade i Sabora RH, kao i Alen Tahiri, ravnatelj vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
– Imamo pravo sjećati se, okupljati se, govoriti o problemima Srba u RH, imamo pravo biti građani u svojoj zemlji. I svake naredne godine sjećat ćemo se svih izgubljenih života, kako ovdje na ovom mjestu, tako i u Zatonu Obrovačkom, Promini i Škabrnji. Razumjeli nas ili ne, bit ćemo istrajni u kulturi sjećanja i komemoriranja. Porodicama ovih žrtava kao i svima vama izražavamo svoje saučešće jer sjećanje na civilne žrtve rata je naša dužnost, tko god one bile – poručila je Anja Šimpraga.