KOLUMNA: Zar smo zaista povjerovali da lavovi “patroliraju” Moskvom?!

Katastrofa! Broj oboljelih uvećan za 150%! Civilizacija nestaje! Lijek nikad neće biti pronađen! Sve je ovo zavjera moćnika! Putin pustio lavove na ulice Moskve! Ne brinite, ovo je najobičnija gripa! Američki marinci iskrcavanjem u Evropi spremaju napad na Rusiju, oni su vakcinisani, znači vakcina postoji, dajte je i nama! Provjereno – Treći svjetski rat na pragu! Virus je američko biološko oružje protiv Kine. Groblja će nam biti premala…

…Želio se zaštiti od korone pa popio sredsvo za čišćenje ribe od parazita i umro! Bračni par u Americi ispio sredstvo za dezinfekciju bazena i umrli! Umrla od tri kile pojedenog češnjaka. Moram hitno van prebivališta jer mi je pas ne ošišan! Daću ti 400 kuna samo mi nadogradi nokte! Obilježite zaražene! Dajte nam njihova imena! Zatvoriiti! Kastirati! Hermetički zatvoriti granice… Mrš u tri lepe materine…ljudiiii kako da se zaštitim….

Nasumično sam u prvom pasusu sa medijskih portala pokupio naslove. U drugom pasusu je nadgradnja naslova. Uzročno-posljedična veza više je nego očita. 

U svojoj novijoj karakternoj prirodi ljudi traže senzaciju, mediji im je serviraju. Čovjek traži još više, mediji servisiraju još više. Ni nebo više nije granica. Moderni Hommo sapiens neće dobru vijest. Okupira ga ona loša. Ne dira taster racionalnog, već samo druka onaj sa receptorima podešenim na parametre kataklizme. I to dobiva. Ne više svakodnevno ni svakog sata, već svakog trena. Nema vremena za sopstvenu analizu. Neće korelaciju apsolutnih brojeva…

Nisam poklonik statistike jer svojevremeno je jedva položih kao jedan od akademskih ispita.

Ali…

… danas (srijeda 25. mart 2020.) u svijetu je koronavirusom zaraženo 422 959 stanovnika. U istom tom svijetu živućih je (procjena) 7 500 000 000. Slovima sedam i po milijardi. Dakle, virusom je zaraženo 0, 0056 procenata populacije! Od broja zaraženih umrlo je 18 907 ili 4.47%. Izliječenih je 25,80% ili u brojkama 109 144!  Problem je što će se većina nas na prvu nakačiti na broj i procenat smrtnih ishoda. Istina za onoga ko umre, kako reče nedavno liječnik, za onoga ko umre, smrtnost je sto odsto! Svaka smrt je strašna i gubitak je za familiju ali i za čovječanstvo. Ali kao misaona bića ne letimo u svojem ljudskom, religioznom i svakom drugom  shvatanju civilizacije i ne žuri nam u naručje smrti,  već ka životu. Zato um fokusirajmo na život, a on je sadržan u broju i procentu oporavljenih!  Tu sa brojkama stajem i ne želim dovoditi u korelaciju oboljenje od koronavirusa sa oboljelima i umrlima od gripe kao i svih drugih bolesti u svijetu svih ovih godina.

Stajem jer sam totalni na kub laik za virusologiju, infektologiju, epidemiologiju… Ne znam o njima ništa. Ostavljam stručnjacima, ljudima koji su u to uložili svoje živote i svoje znanje nesebično dijele svima nama. Slušam ih bespogovorno jer kao odgovorna jedinka ove planete znam da time čuvam sebe, svoje najdraže, sve nas. Ali, ali ne “gutam” bombastičnu mediologoju i ne podliježem atmosferi  panike koje ona (ne)svjesno izaziva.

Moj razum ne prihvata da ulicama Moskve patroliraju lavovi – ne dam da panika (o)vlada!

Ne treba mi odmah i sada neizostavno treba 6 000 kesica suve germe, jer za toliko kvasca mi proporcionalno treba mjesečna proizvodnja brašna starih mlinara Vrge iz Podgorja i Svete iz Male Trepče. Nisam profesionalni pekar! Čak i da imam toliku germu i toliko brašno trebaće mi agregat ako nestane struje, pa će mi trebati benzin za taj agregat, pa auto za dovesti gorivo sa pumpe ako ga tamo ima, pa vjerojatno i kakva toljaga da čuvam agregat da ga komšija ne bi maznuo…I eto me u začaranom krugu između nerealne želje i njene realizacije. Baš zato hoću da budem razuman i neću da do kraja života mrzim tetku iz Austrije koja je došla kući pošto je u Beču ostala bez posla. Nikad neću reći da  je sad došla jer se može kod mene besplatno liječiti, a da će nakon svega opet otići u Austriju. Umjesto toga podržaću je i pomoći onim što mogu i smijem u njenoj samoizolaciji. Neću baciti perje i katran na komšiju koji se nakašljao na pet meteri od mene. Ali hoću upozoriti, pa i prijaviti iako nikad denuncijator nisam bio, nekoga za kojeg bi znao da svjesno krši razne mjere koje su nam preporučili. Preporučili ili naredili, nebitna je terminološka razlika. Neću da vjerujem domaćem portalu koji prije dva dana objavi sliku pred Zavodom za zapošljavanje na kojoj jedni drugima stoje na glavama bez ikakvih zaštitnih sredstava i bez preporučene socijalne distance! Gle čuda, brzo se ispostavi da je slika od prije par godina i ama nikakve veze nema sa sadašnjom situacijom!!!

Ne bombardujete me naslovom da je 150 odsto novozaraženih u nekom mjestu jer takvu procentnu formulaciju ne prihvatam.  Možete humanije reći da je juče bilo troje, a danas sedmoro zaraženih!  Suštinski potpuno isto. Psihološki, velika razlika. Mnogo toga neću i ne želim nekritički i neracionalno da prihvatim jer znam da sam time automatski u vrlogu kauzaliteta dva pasusa sa početka testa. A iz tog vrtloga i tunela izlazak je možda i dalji negoli vrijeme pronalaska lijeka za koronu! Priznajem, iako sam u medijskoj sferi skoro tri decenije u kojoj sam i sam znao ponekad “zakuvati” iako je to moje “kuvanje” u odnosnu na današnje mala beba, zamalo prije sedam-osam dana spontano čitajući naslove, uvukoh sam sebe u prve korake spirale straha, tjeskobe i panike. Simptomatika slična onoj  od prije 45-46 godina kada sam slušajući radio dramu o iskrcavanju vanzemaljaca, srećom televizija je tada bila misaona imenica u mojoj Perni, lijegao u suzama i sa sasušenim suzama se budio očekujući, sa radio talasa, tako skoro najavljeni smak svijeta. Jbg i nije bilo za zaj….ju jer i čiko i teta “iz radija” su govorili neuobičajenim, meni do tada nepoznatim glasom. Mnogo godina kasnije sam saznao i šta je radio drama i šta je glasovna dramaturgija. Al spoznao sam i šta je panika!?

Sa druge strane prihvatam savjete stručnjaka i nadležnih tijela. Prihvaćam i primjenjujem ono što nam kaže Vladin krizni štab.  Em su ljudi stručni, em su odlično ovladali kriznom komunikacijom – danas veoma bitnom podvrstom komunikacijske vještine.  Zaista ne treba izigravati heroja po matrici “nisam ja taj”. Svi smo potencijano “ti i takvi”. Da ne bismo bili baš svi i da ne bismo bili to u kratkom vremenskom intervalu, zaista zašto nam je teško ostati kod kuće!? Moramo li pet puta dnevno u dućan jer nam eto baš sad fali “vanila šećer”? Ne, ne moramo. Znam reći ćete da se raznim zabranama krše ljudska prava. Krše da, ali neko tim istim rampama pokušava da nam sačuva ono ključno ljudsko pravo – pravo na život!!!

Prihvaćam i strah kao normalnu ljudsku odbrambenu reakciju na opasnost. Uostalom strah nas čini disciplinovanijima u poštovanju mjera u sprečavanju korona virusa. Znam da je linija između straha i panike koju maksimalno rastegljivo definišem racionalanim strahom uvećanim na n-tu potenciju, danas posebno tanka. Da bismo, svako u sebi, pokušao pronaći tu liniju – čitajmo slušajmo, gledajmo… ali pri tome koristimo i ponešto od svojih moždanih vijuga. Znam, odvikli smo se od toga jer godinama živimo po matrici da je neko drugi dužan (i plaćen) da analizira, procjenjuje, valorizuje, misli… za nas, a mi samo da gutamo, pardon eufemističnije je reći konzumiramo!

Prihvaćam tako i razne zezancije koje stižu sa društvenih mreža iako i nisu baš sve prilagođene aktuelnoj situaciji . Znam da su takve pošalice kao i “ozbiljna” briga o neošišanom ćeni (pas, ker op.a!) ili “katastrofa” od činjenice da će noktići uvenuti ako nisu nadograđeni (jel se tako kaže?) – ispušni ventil ljudima. Ispušni ventil za paniku. Zdravije se nasmijati, bez primisli namjere ismijavanja bilo koga i njegovog problema, nego stezati u sebi. Bolje ventil da zašišti nego da pukne!

U moru takvih izdvajam jednu koja kaže kako su se nekad davno u pustinji se srele kuga i karavana;

Karavana: Đe ideš?

Kuga: Idem u grad da ubijem 1 000 ljudi

Nakon godinu dana ponovo se sretnu isti protagonosti:

Karavana: rekla si da ćeš ubiti 1 000, a ubila si 10 000 ljudi!

Kuga: Ja sam ubila hiljadu, ostalo je ubila panika!

Čitajmo slušajmo, gledajmo… ali pri tome koristimo i ponešto od svojih moždanih vijuga. Možemo to jer u ovom specifičnom ratu sa dva nevidljivih neprijatelja – koronavirusu i panici – prva linija fronta nam je naša kuća, naslonjač, krevet…

– Samo sekund da vidim šta ima novo na fejsu – svedite na svega par puta dnevno. To sugerišu psiholozi, školovani da nas, uz ostalo, uče što je moguće više normal(nijem)om ponašanju u nenormalnim okolnostima. 

Ovih dana u kućnoj biblioteci nađoh knjige za koje nisam ni znao da ih imam. Eto prilike da nakon godina i godina se javim autorima sa posvetom! Ako vas mrzi da dirate onu finu patinu sa godinama netaknutih knjiga, brojite zrna riže u zasebnim pakovanjima i analizirajte zašto se razlikuje kila do kile! I daaaa, javite ko pronađe slovo “đ” u kartici one instant abecedne juve. Može i ćirilična verzija!

Možemo mi to. Srećno nam svima!

Zaboravili smo, jel’da, pozdrav naših starih? Zato dragi moji,

ZDRAVO, ZDRAVO, ZDRAVO!!!