KOLUMNA: Srećna Vam “nova 1993” gospodine Milinoviću!

Od rata na ovim prostorima proteklo je mnogo godina. Njih 28 ako krajem rata smatrate Oluju, ili dvije godine manje ako za kraj podrazumijevate mirnu reintegraciju istoka Hrvatske. Solidan vremenski period u kojem se život nastavio i nastavlja u svim segmentima. Solidan vremenski period u kojem je ljudski mozak, ljudski um mnogo toga primio, obradio, priveo svrsi… a sve u cilju razvoja civilizacijskih stečevina; ekonomskog i socijalnog razvoja, razvoja multietničnosti i multikulturalnosti, razvoja tolerancije.

I tako bi i biva sa većinom ljudi na ovim trusnim područjima.

Ali šta ako mozak ostane, ako “zabaguje”, ako “zamrzne” u ratnim devedestima? Ili ako čak i ako “ne zabaguje” već se prema potrebi i situaciji tako lako i vješto, što je očito rezultat treninga, iz ovovremenog vraća u onovremeno. Sijevaju ratni “fleševi”, zvone ratne trube i pokliči!  Umjesto konkurenta na političkoj pozornici “flešujete” mrskog neprijatelja! Bez obzira na činjenicu što taj “neprijatelj” u vremenu izvornog nastanka “fleša” imade okruglo deset godina!!!

Bagovanje je viđeno u srijedu na Skupštini Ličko-senjske županije sa glavnim protagonistima vijećnikom i liderom stranke LiPO Darkom Milinovićem i Milanom Uzelcem zamjenikom župana iz srpske nacionalne manjine. Prvi flešuje, a drugi je, u realnom vremenu pamćenja “fleša”, desetogodišnji neprijatelj!

Tri skupštinske sjednice unazad Milinović se okomio na Uzelca postavljajući mu vijećnička pitanja koja debelo izlaze iz okvira nadležnosti i opisa poslova zamjenika župana. Od toga da se izjasni generalno o ratu preko zahtjeva da kvalifikuje Oluju (valjda bi trebao  krajnje pozitivnom kvalifikacijom op.a.) jer je ista Uzelca i njegove sunarodnike “oslobodlila” njihovih kuća i imanja i proćerala ih širom svijeta, do mišljenja o spomeniku Vukašinu Šoškoćaninu u Borovu.

O potonjem pitanju Uzelac je, što mu Poslovnik Skupštine omogućuje, odgovorio vijećniku Milinovuću pisanim putem.

“Tradiciju rušenja spomenika uspostavili smo u 1990-tima kada je uništavan svaki trag hrvatsko-srpske suradnje i solidarnosti bilo u vidu spomenika posvećenim žrtvama fašizma bilo u kamenu koji je pamtio partizansku odnosno narodno oslobodilačku borbu. To je pamćenje trebalo uništiti tako da se buduće generacije ne mogu sjećati ničeg dobrog i konstruktivnog u vezi sa svojim sugrađanima srpske nacionalnosti ili u vezi sa svojim antifašističkim precima. Na svu sreću i kako povijest iznova pokazuje, logika uništavanja, iako temeljita, nikada do kraja ne može biti uspješna. Dobar primjer tome je upravo ova situacija u kojoj ja, kao političar i pripadnik srpske manjine, odgovaram Vama kao političaru i pripadniku hrvatskog naroda odnosno većine, na Vaše stanovište o tome da bi trebalo dodatno uništavati privatne spomenike. Dakle, poštovani gospodine Milinoviću, nastavno na sva prethodna rušenja ne vidim veliku razliku i u rušenju navedenih spomenika. To je očito u Vašem političkom pristupu dominantna odrednica i utoliko vjerujem da ste u tome dosljedni kada su u pitanju obilježja vezana za Srbe u Hrvatskoj. Što se tiče odnosa prema srpskom nacionalizmu i zločinima počinjenim u Hrvatskoj u srpsko ime, o tome sam više puta govorio i o tome postoji jasan osuđujući stav stranke kojoj pripadam. Srbima u Hrvatskoj, usprkos svim teretima sa kojima se nosimo, govor o zločinima počinjenim nad hrvatskim stanovništvom i hrvatskim vojnicima je pitanje etičnosti i odgovornosti i ne ovisi o nespremnosti drugih, uključujući i Vas, da na sličan način tretiraju teret povijesti. Stoga, poštovani gospodine Milinoviću rušite što mislite da niste stigli i činite što god procjenjujete da je prioritet u politici, ali ne zaboravite na činjenicu da na sljedeće generacije, na generacije u koje se kunete, prenosite mržnju i rušilački nemir umjesto znanje o razvoju i gradnji Like u kojoj želimo da ostanu u miru i prosperitetu”, napisa Uzelac.

Ovakav odgovor je razsrdio vijećnika Milinovića te mu, indukovano sopstvenim tumačenjem i čupanjem iz konteksta onoga što je napisano a ne doslovce citiranjem onoga što Uzelac u odgovoru piše, krenuše sijevati fleševi u nizu kao skorašnje “svetlo Vitlejemsko”!

Pijetet i čast prema svakoj žrtvi i imam i upućujem. To je ljudska ali i univerzalna civilizacijska tekovina. Ali sa deset godina starosti, Uzelac nije mogao biti vinovnik zločina. Nije mogao biti ni (po)četnik, a nekmoli četnik!!!

“Idu izbori i  ja vam neću nabacivati loptu na volej. Lika je vaša koliko i moja”, odgovara, uz ostalo, dožupan Uzelac.

Ovakve stvari nažalost dešavaju se, kako rekoh na početku priče skoro trideset godina, od rata. Dešavaju se u državi koja je već deset godina članica Evropske unije i koja bi trebala u svom javnom prostoru dijeliti evropske vrijednosti. Opasno je da ovakve stvari prolaze “ispod radara” i da niko, ama baš niko, ni u skupštinskoj sali ni van nje ne reaguje. Jer ne proziva Darko Milinović isključivo Milana Uzelca.  Kroz Uzelca kao metaforu pokušava dodatno stegnuti, za bar još jednu “luknju” (rupu op.a.) obruč kolektivnog krimena nad srpskim bićem u Hrvatskoj.  Bez obzira što je taj obruč i prije pokušaja Darka Milinovića, svakakav više negoli labav!

Deja vu!

U potpunosti i apsolutno razumijem mladog kolegu Uzelca. Razumijem šta osjeća i kroz šta prolazi. Jer u istim cipelama smo hodali i istim “gunjom” ogrnuti bili prije nešto manje od deset godina. On danas u svojoj Lici, a ja onomad na svojoj Baniji. Njemu oni čiji mozak flešuje u ’93-oj pokušavaju “mjeru uzeti” u Gospiću a meni pokušavali isti takvi u Sisku. Sa tim da je Uzelac u težoj poziciji jer njegov oponent je u odnosu na mojega i moje intelektualno i na svaki drugi način superiorniji. A time i sposobniji. Darko Milinović je liječnik, ginekolog, direktor gospićke bolnice, jedno vrijeme potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijale, potpredsjednik HDZ-a u prošloj dekadi. Jednom riječju ugledan i čovjek na “svojem mjestu”. Moji oponenti nemaju akademske titule jer nisu dogurali dalje od predratnih kamiondžija, nadničara i kopača “čatrnja” (bunara op.a.). Ne nipodoštavam profesije jer su i ove časne, već samo ilustrujem da mi je intelektualno bilo lakše u odnosu na Uzelca. Uzelčev oponent (još) nije zgužvanim papirom gađao svojeg “pika” dožupana dok je ovaj za skupštinskom govornicom. Niti mu je pred nosom mahao amblemom HOS-a, niti ga “marškao” ni četničkim đubretom, ubicom, silovateljem… eksplicite nazivao. Milinović se gospodski zadržao samo na četniku “Uzelcu u Vučićevoj koži”! Zvuči dosta intelektualnije i “uzvišenije”, zar ne!?

Opasna je ta “gromoglasna tišina” u kojoj svi vijećnici ćute uključujući i predsjednika Skupštine a i ostale vijećnike Srbe. I to je “deja vu”!. Istina je da ni Uzelca ni mene niti bilo kojeg drugog srpskog političkog predstavnika, što bi često rekao naš stranački kolega Branko Jovičić, “nije uzeo za uvo i naćerao da radimo ovaj posao”!. Ali je istina isto tako da smo legitimno izabrani u demokratskoj proceduri da predstavljamo svoj narod i svoje birače. U demokratski stvarno, a ne samo “de iure”, uređenoj državi želimo i nastojimo biti bilo partneri bilo pozitivni politički takmaci po pravilima igre. Vrijeme u kojem smo bili  “glineni golubovi” trebalo je, u demokratskom miljeu, odavno da je daleko iza svih nas!

video: youtube kanal TV LOKI