KOLUMNA: Rankin poučak

Ranku Milojković poznajem nekih 7-8 godina. I manje vremena je sasvim dovoljno da prepoznate energiju, solidarnost, altruizam. Da prepoznate nekoga ko daje svoje vrijeme, svoje znanje, svoj novac, svoje gotovo sveukupne potencijale, za nekoga drugoga. Bio taj drugi neko blizak i poznat, bio čisti putnik  namjernik.

Teško je oslikati ukupan spektar njenog aktivizma. Predsjednica je Kola srpskih sestara u kojem je dvadesetak njenih saborkinja.  To su one naše žene, majke i sestre koje su uvijek tu u svim našim manifestacijama. Koje pripremaju i brinu da sve bude domaćinski i u skladu sa pravoslavnom iskonskom tradicijom. Koje nam dijele osmjehe i titraju oko nas i na čijim licima ne vidimo njihove prethodno neprospavane noći!

Predsjednica je Vijeća srpske nacionalne manjine i predsjednica stranačkog ogranka SDSS-a u Dragaliću, maloj opštini pored Okučana u zapadnoj Slavoniji. A šta tek tu reći? Koliko prošpartanih kilometara da se obiđu najosjetljiviji sunarodnici kao i oni manje osjetljivi. Svakomu treba nešto donijeti, napisati žalbu ili molbu, rješiti nešto u općini, na sudu, izmjeriti tlak, „prodivanjkati“ i lijepu riječ udijeliti. Koliko li je samo tu donešenih paketa humane pomoći na kućni prag, podijeljenih letaka i zaljepljenih plakata…!?  Aktivna je i u crkvenom odboru u Medarima i time desna ruka pomjesnom svešteniku Ognjenu, Draganu iz Okučana, časnom ocu Luki i svakom drugom „bratu u vjeri“! Danas je zatekoh takođe u humanom poslu u kojem zajedno sa saradnicima u dvadesetak famiija djelu ribu sunarodnicima uoči pravoslavnog Velikog petka! A upravo je u Vaskršnjim pripremama. Naravno, nije to sve. Čim su uvedene propusnice, policiji na raskršću u Medarima koja kontroliše ulazak i izlazak građana, ustupila je prostor Kola srpskih sestara kako bi mogli ljudski otići u toalet, skuvati kavu, popiti sok. Omogućila im da umjesto u slobodnim trenucima “drežde” na cesti ili autu, sjednu i kao ljudi iskoriste predah!

Ranka Milojković je zamjenica načelnika opštine Dragalić ispred svojih Srpkinja i Srba. Birali su je i nisu pogrešili. To je jedini segment iz čitave aktivističke lepeze u kojem joj je nešto plaćeno. Nešto podrazumijeva, nije jedina među srpskim kolegicama i kolegama na istim pozicijama, znatno manju plaću od drugog kolege donačelnika. Doduše, znajući je, usudim se reći da joj plata nije „sve u životu“ jer siguran sam da ionako iz toga izdvaja za finansiranje široke lepeze aktivnosti.

Krizna vremena iz najvećeg broja ljudi izvlače ono najbolje u njima. Ranku, kao ni mnoge druge „Ranke“ nije trebalo posebno instruisati da se uključi u intenzivniji humani rad. Jer život u vreme pandemije zahtjeva i intenzivnije odluke i još intenzivniju realizaciju.

Kriza rađa i ideje. Lucidne ideje. Jedna od njih je upravo Rankina. „Znam da naše žene, posebno naše bakice vole čeprkati u bašti. Da se nečim zanimaju i lakše podnose ovo teško vrijeme. Sinula mi je ideja, a drago mi je da je u SNV-u prihvaćena, da sačinimo svojevrsnu malu riznicu sjemenja i dostavimo onima kojima je potrebna. Onima koji zbog starosti ne mogu otići do poljoapoteka ako one i rade, onima bez propusnica jer nema u našim selima dućan sjemenja, onima kojima su se istrošili kućni budžeti…, priča mi danas Ranka pojašnjavajući ovu originalnu ideju.

Tako je nastao „Rankin paket“, nadasve simpatičan i ljudima koristan artikl koji se ovih dana sortira u Krnjaku i u nešto manje od ‘iljade komada, dostavlja na brojne adrese širom Hrvatske.

Možda je za ovu godinu malo i pokasno za sjemenje jer mu treba vrijeme da isklija, možda je pojedinačna materijalna vrijednost tih paketića u sferi simbolike – ali je ideja iza koje je osjećaj brige, topline, saosjećanja za drugoga u bilo kakvoj nevolji – ideja za čistu desetku i ideja koju treba svakako nastaviti i u narednim, daj Bože manje turbolentnim, godinama! Sjetih se maksime „naše malo može biti mnogo za one koji nemaju nimalo“!

Ne sumnjam da „kartice“ paradajza, paprike, cikle, mrkve, kapul’ce…, neće biti zasijane u „pod konac“ gredice kako to jedino i znaju naše domaćice. Znam to vrlo dobro po svojoj materiji koja bez obzira na svojih 86 godina na plećima i dalje uči kćeri, iako i one šezdesetgodišnjakinje, kako se ispravno sadi bašča! Isto ne sumnjam da dijeleći „Rankin paket“ naši aktivisti neće i još ponešto „usputno“ obaviti za sunarodnike. Tako će ideja o maloj „banki sjemenskog povrća“ osim što je sama po sebi od koristi, pokrenuti i čitav lanac po naše ljude dobrih i korisnih akcija!

Naša Ranka, zapadnoslavonska heroina, kaže mi da je ponosna što je ideja prihvaćena. Dodaje da joj je svaka ideja koja koristi našem narodu, bez obzira od koga potekla, draga i da će se u nju uključiti svim svojim potencijalom nakupljenim u 60-ak godina života.

Vjerujem da se rijetko ko zapita od svih nas kojima na ovaj ili onaj način pomaže, kako je njoj u svemu tome? Kako joj je čekati 18 godina obnovu kuće? Kako joj je živjeti u kući koja vanjštinom liči na sve samo ne na uslovan smještaj dostojan čovjeku? Kako joj je sve ovo raditi uz nipodoštovanje općinskog načelnika i kako joj je na sjednicama općinskog vijeća sjediti u „magarećoj“ klupi! Za svoje životne probleme ne traži, iako bi itekako mogla, intervencije i pomoć „odozgo“! Gandijevski čeka da sve ide proceduralnim tokom.

Rankin je poučak duboko hrišćanski poučak – čini dobro i nadaj se da će ti se dobrim vratiti!!!

Ovo je priča o Ranki Milojković iz Dragalića kod Okučana. Ali u storiji jasno gledam i Bilju iz Negoslavaca, Katu iz Bukovića, Rajku iz Srba, Milu iz Perne, Zorana iz Vukovara, Svetlanu iz Baranje i mnoge druge Jovane, Nikole, Siniše, Milene, Srđane, Ljubice, Ilije…i sve druge junake našeg doba koji ovih dana posjećuju sunarodnike i donose im pakete nade. Donose im lijepu, toplu, ljudsku riječ! Donose im život!!!