I danas sam kao i svakog dana, vjerujem i većina vas, tačno u 14 sati pred HTV4. Čekam da čujem današnji broj novozaraženih, oporavljenih i nažalost umrlih – sve vezano uz kovid 19. Namjerno kažem „vezano uz“, a ne „od“ ili „sa“ kovidom kako bih izbjegao moguće tumačenje nametanja sopstvene kvalifikacije ukupne situacije! Potom brže bolje se šaltam na RTS da iste stvari, u drugačijim vrednostima, čujem za Srbiju. Živim skoro na granici, imam rodbine i prijatelja i tamo, a virus granice ne poznaje! I sa ovu i sa onu stranu Dunava čujem samo statistiku. I to onu suvoparnu, baš baš statistiku, oslobođenu analitike bez obzira što statistiku definišu, uz ostalo, granom matematike koja se bavi analizom podataka. Fali mi onaj njen komparativni element da bi se imala koliko toliko jasnija slika.
Dosadašnjim modelom prezentacije stiče se utisak da se unatrag mjesec i po dana niti obolijeva, niti umire od bilo koje u širokoj lepezi opakih boleština. Samo SARS-CoV-2 i bolest koju uzrokuje COVID-19! Ovom bolešću u svijetu je 24. aprila 2020, zaraženo 2 749 184 ljudi, od čega u Hrvatskoj njih 2009. Oporavljenih je 757810, Hrvatska 982, i nažalost umrlih 192157 od čega u našoj zemlji 51. To kaže statistika. Stvarni život kaže da je gotovo čitav svijet, osim nekoliko rustikalnih dalekih zemalja te Švedske i Bjelorusije od poznatijih aktera svjetske političke karte, u posebnom do sada nedoživljenom, režimu života. U intenzivnijoj ili manje intenzivnoj izolaciji sa rigoroznim ili manje čvrstim mjerama.
Zašto nemamo komparativnu statistiku? Onu službenu prezentovanu od zvaničnih institucija pa u njenoj odsutnosti sa medijskih servera gutamo mišljenja „vodećih, čuvenih, uglednih, najjačih, priznatih…“ ovih i onih! I ne treba sebe da osuđujemo što u srazu sa nečim nepoznatim posežemo za onim što nam je na pladnju.
U normalno vrijeme ako je bilo kakav ekstrem u fokusu poput dnevne temperature zraka, uz današnju nudi nam se prošlogodišnja na isti dan ili godinu, dvije, pet… unazad kako bismo imali realnu vizualizaciju. Danas za nažalost mnogo opasniju situaciju od benignog termometra zraka, tu komparaciju nemamo! I šta nam drugo preostaje? Vjerovati ogoljenoj statistici i u mikron u skladu sa njom živjeti, ili se poigrati brojkama i njihovim poređenjem u cilju samospoznaje, bez namjere da se nameće sopstvena društvena a pogotovo ne medicinska dijagnoza!
Od obične gripe lani u ovo doba u Hrvatskoj je bilo 48080 oboljelih od čega je nažalost bilo 75 smrtnih ishoda. Preko Dunava u Srbiji 68516 bolesnih i 47-oro umrlih. Komparativno gledano znatno znatno veća zaraženost uključujući i najteže ishode u odnosnu na aktuelnu koronu! Idemo još malo unazad na 2009. i godinu dana iza nje. Svinjska ili meksička gripa u svijetu je zarazila oko milijardu i po ljudi!!! Dakle H1N1 virus vrlo sličan španjolskoj groznici iz 1918. zakačio je svakog petog stanovnika planete, a umrlo je, prema medicinskom časopisu „Lancet“, oko 575 000 ljudi! Do sada je korona, podsjećam, u svijetu pokosila 192157! Isti virus za kojeg je takođe bila proglašena svjetska pandemija u Hrvatskoj je zarazio 56236 stanovnika, umrlo je njih 28, a neki dan čuh da je situacija u Srbiji takva da se broj umrlih od korone približava broju umrlih od svinjske gripe – 137!
Ili zavrtimo točak još unazad na 1968. godinu kada je takođe bila svjetska pandemija i to hongkoškog virusa. Tada je H3N3 ubio preko milion ljudi!!!
Sjetite se da te 2009. nismo imali karantine, samoizolaciju, policijski sat, propusnice, obustavu kompletne privrede, zatvorene škole, zatvorene kolodvore i aerodrome… birtije i frizeraji su radili sve u šesnajst! Za zaštitne maske i onda i danas dok ih nije bilo u apotekama govoreno nam je da ne pomažu, a kada su se vremenom rafovi popunili onda su odjednom bile jako korisne! Nismo imali opšte društevnu histeriju u kojem bi „homo homini“ oči vadio ako bi ovaj kihnuo ili se nakašljao sa udaljenosti dva tri metra u redu ispred nekog dućana!!! A o panici, polarizaciji, prijetnjama, uvredama našim svagdanjim na društvenim mrežama, da i ne govorim. Od svega navedenog nismo ništa imali i živjeli smo uobičajen život, iako se i za svinjsku gripu tvrdilo da je isto veoma opasan virus i virus koji je, za razliku od korone, posebno prijemčiv za djecu, trudnice, za rane srednje generacije. Djeca su dakle bila rizična populacija, a koliko se sjećam škole nisu zatvarane!? Bogu hvala, prema onom što znamo, kovid 19 zaobilazi ove kategorije!
Svjetska zdravstvena organizacija je u jeku pandemije 2010. putem svih vodećih i manje vodećih svjetskih medija obznanila kako je „svinjska gripa nezaustavljiva“ a svekoliki svijet je obavijestila da je „dala zeleno svjetlo svim proizvođačima lijekova u svijetu da krenu u proizvodnju cjepiva“! Poznato, zar ne? Tadašnji mediji su naravno naizust nekritički prenosili stav WHO-a i tako je nastala prva sprega novinarstva i farmakološke industrije. Od tada datiraju i prve specijalizovane PR agencije pri farmako gigantima da bi posredstvom medija zatrašivale populaciju od bolesti i smrti. Postali smo bogatiji za kovanicu INFARMACIJA (naglasak na zadnjem slogu op.a.)!!! Istine radi, nije moja umotvorevina već posuđena sa jednog od portala. Znam kojega! Zahvaljujući medijima tadašnje vakcine su razgrabljene. Države su se utrkivale ko će više kupiti i ko će, na taj način, bolje zaštiti svoje građanstvo. Sjetimo se da su ih i Srbija i Hrvatska kupile znatno više nego što imaju stanovnika, pa je kasnije bio problem kako ih na bezbedan način zbrinuti. Čitaj kako ih se ratosiljati!
Ti isti mediji toga doba ili su prećutali ili su potiho prenijeli izjavu tadašnje šefice WHO-a Margaret Chan, izrečenu netom što su vakcine razgrabljene, kako je „mišljenje Odbora za viruse Svjetske zdravstvene organizacije da je pandemija UGLAVNOM PROŠLA i da svijet nije više u opasnosti“!!! INFARMACIJA, tada još u povoju kao model, prećutala je i pakao koji je proživljavala tadanja poljska ministrica zdravlja Eva Kovač jer je odbila da njena Vlada kupi ijednu vakcinu. “Neću dopustiti upotrebu vakcine koje nije potpuno testirana i od koje bi moglo da umre više ljudi nego od samog gripa”, rekla je ministarka u svom govoru pred poljskim parlamentom, nakon čega je prekinut direktan TV prenos sjednice. Kasnije je izložena dakako smjeni ali i sudskom progonu. Ćutalo se i o stavu austrijske novinarke Jane Burgemaister koja je kazneno prijavila WHO, UN i desetine visokih korporativnih i američkih državnih funkcionera “zbog širenja panike putem medija, urote, zavjere, bioterorizma i zločina protiv čovječnosti”!!! Burgemeister je tvrdilo, bila je gost i HTV-a, da je svinjski grip veštački pušten u opticaj, dakle rezultat namjernog ljudskog čina. I na tome je sve stalo što se ove pandemije tiče!
Pa zašto onda, iako je i svinjska gripa bila veoma opasna i o kojoj se tada, kao o koroni danas, gotovo ništa nije znalo (ono što o njoj znamo danas, usvajano je kroz njene razvojne faze i grafikone – baš kao što, u hodu, saznajemo i o koroni op.a.) – nije zatvorila čitav svijet u globalni karantin? U jednom pravcu zaključiti je da je riječ o tome što su za 11 poslednjih godina, od svinjske gripe naovamo, internet i umreženost postali gotovo svima dostupni, samim tim je i širenje informacija postalo lako kao i širenje virusa. Umjesto utjerivanja straha u kosti danas imamo “utjerivanje informacije u kosti” što ipak prije desetak godina nije bilo globalno izvedivo!
U drugom pravcu, mnogi su mišljenja, da je svijet u pandemiji prije deset godina relativno brzo saznao da postoji vakcina, vakcina je otkupljena i stvar je riješena. Sa vakcinom protiv korone ide se sporijim ritmom. Svjesno ili ne, ni blizu toga ne dajem vlastiti sud.
O vakcini, bilo kojoj, neznam baš ništa osim što od djetinjstva zbog nje imam fobiju od igle i osim što sam neđe 2016. na prijedlog sisačkog epidemiologa dr. Ine Brkića da me vakciniše protiv gripe, na moje pitanje “u koju ruku se Srbima bolje “sprima” vakcina dobio šeretski odgovor kako je Srbima prirodno u lijevu ruku!” Međutim, ono što ni u najluđim snovima ne pojmim je “čipiranje” čime nas takođe, pro et contra, bombarduju razni pravi ili lažni “bardovi” INFARMACIJE!!! A infarmacija nam nudi još dosta toga spasonosnoga. Ne baš medicinski umeteljenoga ali kako su u strahu “velike oči” tako nam prihvatljivog. Od obogaćivanja krvi čistim ozonom, preko pripravaka na bazi bijelog luka do specijalnih lijekova koji djeluju samo na bogate i to samo ukoliko se ordiniraju u posebno medicinski opremljenim kampovima kojima mogu pristupiti samo oni sa najdubljim džepom!!! Bitno je da se svi takvi “lijekovi” mogu kupiti, iako lijeka nema. Uostalom i prije korone internet stranice su bile prava apoteka! Lajk čuda čini i granice pomjera!
Zašto i čemu sve ovo? Nemam ni najmanjeg trunka namjere da negiram mjere zaštite koje preduzima država i istih se pridržavam onoliko koliko me sopstveni racio vodi. A to nije malo. Sa druge strane kao mislećem biću teško se othrvati osjećaju u moru infarmacija da se “iza brda nešto valja”. Bolest jeste tu oko nas. Nedao Bog i u nama možda. Ona je realna.
Ali…
…ne čini li nam se da se iza korone dešavaju svojevrsni društveni eksperimenti. Nešto naliko resetovanju civilizacije. Nešto naliko testiranju krajnjih granica ljudske samodiscipline indukovane disciplinom vlasti. Pardon struke? Pa će neko mjeriti nakon svega, koji je narod kakav po ovom kriteriju. Za neke daljnje akcije? Ne nazire li se iza paravana korone pokušaj ograničavanja slobode kao univerzalnog političkog ideala. I to u korist totalitarnoga. Sjetimo se da su neki lideri gotovo orgazmički dočekali mogućnost satjerivanja “ljudi u ćošak” bez obzira bilo to ili ne bazirano na pravnoj zakonodavnoj proceduri. A sa druge strane za istim nisu posegnuli oni od kojih je to bilo očekivati i koji umjesto da još pritegnu, jer eto prilika im je, oni su skroz popustili “štranjge”(čitaj Lukašenko op.a.)!!! Ne stoji li činjenica da i u medijima i na ulici na djelu imamo, nepropisan ali vrlo rigidan, trend nenapadanja tabuizacije u kojem se osporava neprikosnoveno pravo na drugo mišljenje. Najrazvijeniji dijelovi svijeta i najslobodniji djelovi svijeta najviše stradaju od korone, dok oni sa manje ljudskih sloboda i manje demokratije su efikasniji u toj borbi! Sloboda košta, diktatira je efikasnija! Disciplina i društvena odgovornost zarad zdravlja da, ali ne prelaziti crtu glorifikovanja totalitarizma. Zdravlje da na prvom mjestu, ali ne i da ono bude mjera ideologije u kojoj bi i nakon korone nekima bio popločan put ka diktaturi, jer eto “dopalo se i ima efekta u kontroli pastve”!
Moguća je, iza paravana korone, težnja za promjenom ukupnih društveno ekonomskih odnosa i začetak sistema nove globalizacije. I to ultraglobalizacije. Nisam sklon tezi da je korona uništila koncept globalnog iako se svako zatvorio u svoj tor i brine o sebi bez previše emoatije za drugoga. Nije globalizacija propala iako se EU, na očigled svih, kao koncept globalnog i solidarnog fizički gotovo raspala. Možda je stvarnim gospodarima velikog kapitala, to su oni za koje volimo reći da vladaju planetom iz sjenke ili su dio „duboke države“ dosadio dosadašnji način „po sitno“ zarade od šverca kroz razna „otvorena” ili “tajna društva“, udruženja, lažne „lučonoše“… i sve pod egidom „izvoza“ slobode i demokratije. Dakako kako je oni vide! Možda ovu krizu koriste za nešto veliko u kojem bi, nekoliko njih, svojim materijalnim bogatstvom „diktirali“ ostatku svijeta način života. Takvima su katastrofe neophodne da bi se otvorila mogućnost da se kapital koncentrisan na jednom mjestu disperzira svijetom. Ali u novim okolnostima i sa nanovo “izmješanim špilom karata”. Globalni, do sada poznat konvencionalni rat, je preskupa igračka za tektonske promjene pravila igre, a rat sa „nevidljivim neprijateljem“ na koji civilizacija nije svikla, čini se baš pogodnim! Nije isključeno da će mega veliki, iako u manjem broju od sadašnjeg, biti još bogatiji, a manji, pri čemu ne samo siromašni narodi, da će biti još zavisniji jer neće imati, a trebaće svakako kapital onih velikih!
I đe smo u svemu tome mi, mali obični svakodnevni? Uz Božju pomoć da nas bolest zaobiđe, uz empatiju za onoga ko je „zakačio“ i ne nikako i nikada osudu takvoga čemu nas infarmacija usmjerava, jer svi možemo „biti takvi“ – moramo se naučiti živjeti sa neizvjesnošću. I zdravstvenom i ekonomskom i političkom. Ne strahom i panikom jer oni su nam nametnuti. I u tom smislu, kako u vremenu korone tako i iza nje, životi će nam se promijeniti. A hoće li baš biti da baš „nikad više neće biti kao što je bilo“ – ovisno o tome šta su nam afinitei i čime se se u životu zadovoljavamo! Ništa nije vječno; ni politika ni ekonomija, ni svijet, ni čovjek…
…Panta rei („sve teče“ – Heraklit)