KOLUMNA: Ko tu koga vrijeđa?!

Prije desetak dana, tačnije na Đurđevdan, napisao sam saopštenje, u kojem u ime stranke kao njen “šef” informativne službe,  osuđujem ispisivanje grafita sa pozdravom “za dom spremni” što je tih dana bilo “in” po javnim objektima u Vukovaru! Bio je to okidač bivšem mi radnom “kolegi” iz osiječkog “Glasa Slavonije”, danas apologetu hrvatske ultradesnice, Ivici Šoli da me u svojoj kolumni u “Slobodnoj Dalmaciji” oplete iz sveg raspoloživog arsenala. Ni po jada da je neveo nepobitne činjenice, već što je javno iznio izmišljotine i laži bazirane na njegovim ili tuđim paušalnim procjenama proizašlim iz “odokativne metode” kao ključnog instrumenta naučne spoznaje!!!

…………………………………………………………………………………………………………………….

Elem, Šola je,uz ostalo, napisao slijedeće;

………………………………………………………………………………………………………………….

Stari ljudi u mojem kraju bi rekli “lažeš čo’eče kaj ćeno” ili u blažoj varijanti “lažeš da ni pas sa masom ne bi pojeo”!

Umjesto toga vjerujući da je novinarstvo makar i “dram” ostalo onakvim kakvim su mene, istina davno, učili univerzitetski profesori Plenković, Elezović, Goluža, Mijović Kočan, te kasnije praktični mentori Vukašin Zorić, Milan Džeger Trbojević …,uputio sam demant glavnom uredniku Slobodne Dalmacije;

…………………………………………………………………………………………………………………….

Poštovani,

Polazeći od zakonskih normi i tradicije Vašeg lista u objektivnom informiranju javnosti tražim da objavite demant dijelova teksta Vašeg autora Ivice Šole objavjenog 10.5.2020. u kolumni „Agora“ naslova „Da im nije ustaša i partizana, mnogi bi izgubili radna mjesta! U kolumni je iznešeno niz aposlutnih laži vezanih uz moje ime čime sam oklevetan, uvrijeđen, izložen potencijalnoj opasnosti te doveden u neugodnu situaciju aktuelne društvene klime.  Na ono što Šola piše o mojoj ulozi u ratu ne želim se posebno referirati jer je tekst apsolutno identičan tekstovima nekih drugih portala, proizvoljno pisanima,  čime Šola samo potvrđuje da nije istraživački već „copy paste“ novinar! Slobodan sam građanin, državljanin RH, bez ikakve kaznene odgovornosti i kao i svaki građanin podložan nadležnim institucijama za preispitivanje bilo kojeg radnog i životog segmenta.

Laž je da me je Ivica Vrkić, kako Šola piše, „doveo na lijepo plaćen i komotan posao u Glasu Slavonije“. U Glasu Slavonije nisam bio stalno zaposlen već sam radio na osnovu honorarskog ugovora kao jedan od trojice urednika u rubrici „Novosti“, jedno vrijeme usko i uspješno surađujući sa Šolom! Šola ovom konstrukcijom, posredstvom mene, pokušava blatiti i Ivicu Vrkića jer je eto zaposlio „četnika“. Ne, Vrkić nije zaposlio nikakvog „četnika“ već novinara koji je znao raditi svoj posao i na čiji profesionalizam nikad nije bilo prigovora. Čak prigovora niti od Šole na uredničkim kolegijima! U Glasu Slavonije dakle nisam bio stalno zaposlen upravo iz Vrkićevog osjećaja poštovanja prema honorarcima sa dužim stažom od mene, čime je pokazao i ljudsku i menadžersku veličinu! Uostalom zar je grijeh omogućiti čovjeku da radi? To bi Šola kao teolog trebao znati da nije grijeh, kao što nije grijeh ni što je isti Ivica Vrkić, Šoli dao „još komotniji i još bolje plaćeni posao“, vjerojatno na neodređeno vrjeme, u momentu kada se „razvjenčao sa crkvom“!„Razvjenčao sa crkvom“ nije moja konstrukcija već izvorno Šolina, točno ga mogu podsjetiti na izrečeno tokom naših svakodnevnih razgovora! Znači „naših razgovora“ koje sam ja doživljavao profesionalnim, kolegijalnim pa čak i srdačnim. U tom kontekstu Šola notorno laže kada kaže da sam mu „bahato rekao kako sam sve radio iz uvjerenja“! Niti sam bio bahat, niti mi je Šola tada djelovao „zgrožen“ činjenicom da radim u Glasu Slavonije“! Ne znam u kojem je vremenu Šola doživio metamofozu i ne znam da li je tada lagao odnosno prijetvorno se ponašao pošto smo imali zavidnu profesionalnu i ljudsku suradnju, ali znam da u dijelu teksta na koji se referiram apsolutno laže, kada kaže da sam bio bahat!

I konačno kako piše Šola „zadnja osoba koja ima pravo pozivanje na antifašizam je baš Boro Rkman“! O da itekako imam to pravo. Unuk sam partizanskog komesara i nosioca partizanske spomenice 1941. Dušana Rkmana. Sin sam mladog partizana Teodora Rkmana. Odrastao sam na stečevinama antifašizma, na Kordunu na kojem nikad nije bilo „četnika“ i na kojem su partizani bili jedina antifašistička vojska! Danas sam ponosan član Udruženja antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske jer smatram da je upravo antifašizam jedna od temeljnih svjetonazorskih vrijednosti suvremene civilizacije! Polazeći od dobre tradiciju Vašeg medija, objavom demantija na istoj stranici novina na kojoj je objavljen tekst sa lažima na koje se referiram, smatraću „stvar riješenom“! U protivnom razmisiću o zaštiti svojih prava, koja su mi objavom Šolinih laži ozbiljno ugrožena, na nekoj od raspoloživih instanci Republike Hrvatske. 

Sa poštovanjem, Boro Rkman

…………………………………………………………………………………………………………..

Za dva dana umjesto objave demanta, na e-mail stiže mi odgovor Jadrana Kapora, glavnog urednika

Poštovani,

vezano uz nepotpisani demant koji ste elektronskim putem uputili redakciji i glavnom uredniku Slobodne Dalmacije zbog članka lvice Śole objavljenog u tiskanom izdanju dana 11.05.2020. u sklopu njegove kolumne „ Agoira“ ističem kako isti nisam u obvezi objaviti, budući isti ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu sukladno primjenjivim odredbama Zakona o mcdijima. Naime, prctežiti dijelovi teksta Demanta predstavljaju uvredljivo komentiranje te navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakoniina i dobrim običajima, uslijed čega glavni urcdnik Slobodne Dalmacije pozivom na čl. 42.st.4. nije dužan objaviti tckst predmetnog demanta. 

…………………………………………………………………………………………………….

TRI PUTA ČITAM I ČUDOM SE ČUDIM – KO TU KOGA VREĐA? ŠOLA MENE ILI JA NJEGA!!!? A i tekst demanta je, kao što vidite potpisan, pa ni to ne može biti razlog za ne objavu!

Ne odustajem i po staronarodnoj iz čitanke u 4. osnovne, one o banu Derenčinu i Arpadu – “knjigu štije (čita op.a.) – drugu brzo piše, pišem završni “mejlić” (bez ikakvog smajlića) uredniku Slobodne;

Poštovani, 

nisam ni očekivao da će te objaviti demantij!  Iskreno, očekivao sam inventivnije obrazloženje za ne objavljivanje. Da nije smiješno bilo bi tragično po ljudsku inteligenciju i elementarnu logiku!  Ukoliko moj demant sadrži uvrede, kako ste ga kvalificirali, što tek sadrže dijelovi teksta koje sam želio demantirati? Uvrede prema meni na “n-tu potenciju” ili pak umilne, gotovo pa božanske riječi, koje čovjeka “do ganuća i ushita dovode”?! Za Vas očito ovo drugo! Budite mi zdravo. Boro Rkman. 

………………………………………………………………………………………………..

U cijeloj priči poanta je na krizi društvenih normi, svako te može oplesti kad mu i kako mu volja, čime hoće i koliko hoće bez odgovornosti za učinjeno. Poanta je i na krizi zanata. U ovom slučaju žurnalistike. Nema majci da dobiješ mogućnost javne odbrane od javnog napada! Čak možeš i najebati jer drznuo si se samim pokušajem da javnost čuje i drugi stranu priče. Nema dvije strane, jer ta druga čim “bekne” odmah vrijeđa! Jer samo jedna strana zna i ima eksluzivno pravo na istinu “jednu jedinu i vječitu”. “Druga strana” svojim mišljenjem u javnom prostoru, mogla bi baciti sjenku na tu jednu jedinu i vječitu istinu!

Prosto mi dođe da kažem kao Čapekov dobri “vojak Švejk” – sluga pokoran!!! Ili ono kad u “Balkanskom špijunu” Ilija Čvorović kaže okrvavljenom liku kojeg on i brat mu Đura čitav dan muče – “izvini se mojem bratu Đuri što te je tukao”!!!

Zahvalan sam Ivici Vrkiću koji mi je javio za Šolinu kolumnu, jer drugačije ne bi ni znao. Ostalo bi po onoj narodnoj “pala kuja sa mosta” ili Andrićevski  o karavanama koje prolaze i “onima drugoma” koji su prvi dio čuvene nobelovčeve rečenice!!! Žao mi je što u negativan kontekst Šola dovodi ovog čovjeka. Na stranu to što je Vrkić i Šolu i mene, koliko se sjećam mene nešto prije ali ne tvrdim, “pokupio sa ulice i dao nam kru’ u ruke” u momentu ostajanja bez posla i egzistencije! Žao mi je u širem kontekstu što ga proziva, jer da nije bilo razboritog Ivice Vrkića sa hrvatske i isto takvog Voje Stanimirovića sa srpske strane, ko zna kakav bi bio ratni epilog na istoku Hrvatske 1995. godine? Možda baš u tom grmu leži zec, jer vjerojatno bi i “kolega” Šola i oni koje gorljivo zastupa, umjesto mirne reinegracije radije učestvovali u “ponavljanju i utvrđivanju gradiva” iz Bljeska i Oluje?!