Kako je srpska dogradonačelnica Gline pokušala odvratiti sunarodnike da se svojih, prije 76 godina ubijenih predaka, sjećaju na mjestu zločina

Aktuelna zamjenica gradonačelnika Gline iz srpske nacionalne manjine Branka Bakšić na majskim izborima dobila je 329 glasova ili nešto manje od 40 % ukupno izašlih birača Srba. Izašlo ih je 823-oje. Tih 329 sunarodnica i sunarodnika dalo joj je povjerenje ali i „posudilo“ joj na mandatne 4 godine svoj politički subjektivitet da ih u dobroj vjeri  i njivom interesu zastupa u javnim poslovima. Jer, ne zaboravimo svaki čovjek kada izlazi na izbore nekomu daje svoj i samo svoj politički subjektivitet svoje „političko Ja“ koje mu pripada kao što mu pripada ime i prezime, mjesto rođenja, ime roditelja, adresa prebivališta…Od onoga kome na određeni period prepušta svoje „političko Ja“ očekuje da se prema datom povjerenju odnosi, reklo bi se „sa pažnjom dobrog domaćina“! Kada bi se bukvalno tumačilo da je izabrani predstavnik zaista politički reprezent onih koju mu dadu povjerenje i da je dužan pratiti biračeve političke i druge stavove i u skladu sa njima se ponašati – dolazi se do zaključka da je tih 329-oro Srpkinja i Srba iz Gline i glinskih sela izričito protiv održavanja komemoracije i evociranja sjećanja na preko 1600 poklanih i pobijenih Srba kamom i puškom „pokrštenih“ u glinskoj crkvi krajem jula i početkom avgusta 1941 godine!!! Da, ispada tako jer je njihova politička reprezentica bila izričito protiv komemorisanja na mjestu gdje je pokolj izvršen. I ne samo to, već i koliko sam čuo,  svoj takav stav je na vrlo grub način prezentovala mladoj predstavnici SNV-a koja joj je došla u kancelariju na dogovor. Na dogovor sa legitimnom predstavnicom glinskih Srba.

Tražeći oslonac u sramotnoj odluci o zabrani komemorisanja na mjestu negdašnje Crkve koju je glinsko Gradsko vijeće donijelo 2014. godine i gospođa Bakšić je „svoje Srbe“ baš kao i ultradesničari koju su komemoraciju solidno ometali – tjerala sa mjesta zločina u „šumu“. Tjerala ih je podalje očiju javnosti na glinsko groblje na kojem se komemorira i klanja sjenama onih koji su pobijeni maja 1941. Nagovarala je „svoje Srbe“ da se u (polu)ilegali sjećaju svojih na prevaru svirepo ubijenih predaka. Nek to obave podalje od grada i nek se raziđu. Gotovo pa identična poruka onoj koju je izvikivalo i desetak ultradesničara. U čemu je razlika? U tome što za primitivno i anticivilizacijsko ponašanje tih desetak ljudi zna čitava javnost. Pogotovo nakon otvorenog pisma Milorada Pupovca. I što sami za sebe kažu da im je „to posao“. „Vi radite svoje – mi svoje“, poručiše prije početka komemoracije. A za stav glinske dogradonačelnice zna svega nekoliko ljudi!!! I nije joj osporavanje prava na sjećanje baš na autentičnom mjestu počinjenog zloćina u opisu posla. Red je da znaju i njeni birači. Makar onih 329-oro. Da im je tokom kampanje rekla kako je protiv komemorisanja ubijenim sunarodnicima u centru grada, da li bi joj dali glas i dali bi svoje „Ja“ prenijeli na nju? Ne bi sigurno. Prevarila je svoje birače već sada na prvom koraku, pa ako oni ne misle isto kao dogradonačelnica red je već sada nakon prvog „kiksa“ da je barem upozore da se ne igra sa njihovim povjerenjem.  Pogotovo u ovako senzibilnim slučajevima kao što su komemoracije jer tvrdim da među tih 329-oro glasača ima solidan broj onih čiji su očevi, đedovi, ujaci, stričevi…, skončali  u glinskoj crkvi!

Naravno gospođa Bakšić nije prisustvovala komemoraciji. Kao što komemoraciji nije prisustvovao ni izabrani zamjenik župana Dušan Bjelajac koji u svom „potrfelju“ od maja ove godine raspolaže sa znatno većim brojem glasova – 1969. I on je barem u ime tih 1969 Srpkinja i Srba, a onda i u ime svih ostalih koji su na izbore izašli i glasali za manjinske srpske kandidate (4 210 Srpkinja i Srba) trebao i morao prisustvovati i položiti ružu u kriptu stratišta svojih predaka. Nisu ni jedno ni drugo. Moguće im nije odgovarao saorganizator – Srpsko narodno vijeće zbog različitih koncepcija i vidokruga od njihovih. Ali pobogu ljudi zar smo dotle došli da u sjećanju na ubijene pretke gledamo ko je organizator pa shodno tomu odlučujemo hoćemo li se ili ne pojaviti?! To nam je dužnost. I ljudska i građanska i civilizacijska i potomačka. Ako im već nije pasao SNV, ne može biti da im nije odgovarala Liga antifašista Hrvatske kao drugi organizator komemoracije jer njihovi birači, a i oni sami vjerujem su kao banijski Srbi, po „Difoltu“ – antifašisti. Možda su naslutili da će biti prosvjednika obučenih u „crno“i nije im se išlo „mečki na rupu“?! Jer u takvim situacijama bude nelijepih i ne baš uvu ugodnih riječi iskazanih na ličnoj, a ne samo kolektivnoj bazi. Ali i to je dio javnog posla i to je dio koji u interesu onih čije povjerenje imate treba istrpjeti. Možda dogradonačelnici nije odgovarala nedjelja kao neradni dan, a dožupanu je možda „palo“ dežurstvo u bolnici kao što se baš  eto „potrefilo“ na dosadašnje dvije sjednice županijske Skupštine na kojima se nije pojavio!!! Doduše ovo potonje i ne mogu naročito zamjeriti jer koliko znam (ograđujem se jer ne znam detalje) dožupan je profesionalno vezan uz petrinjsku bolnicu, a u županiji „u slobodno vrijeme“ volontira!!!

Među stotinjak okupljenih Srba čije su misli tih komemorativnih sat vremena vraćene 76 godina slušajući jauk i vrisak nevine žrtve, a u sadašnjost ih vraćali i time jezivu misaonu sliku intenzivirali animalni pokliči demonstranata „još vam teče srpska krv preko crkvenog praga“, bila su i dvojica Židova. Ako su se sjenima srpskih žrtava poklonili Vlado Gregurić i Aleksandar Tolnaur, pri čemu je potonji bio na rubu suza tokom  obraćanja i poziva na nezaborav žrtava- onda su na istom mjestu trebali biti i legitimno izabrani politički predstavnici Srba u Glini i Županiji!  Jer, vratimo se na početak teksta – u javnoj sferi politike ne predstavljamo samo (ni sami) sebe. Ne vodimo se samo  sopstvenim afinitetima, aspiracijama i stavovima, već prvenstveno mišljenjem i željama onih  koji su zaokruživanjem imena na glasačkom listiću ovlastili nas da činimo u njihovu interesu! Da se ponašamo kako bi se oni u datoj situaciji ponašali.