Još jedna predizborna kampanja bliži se kraju. U bezmalo tri decenije javnog djelovanja odavna sam ih prestao brojati. Bilo ih je od onih najnižih za seoske mjesne odbore i gradske kotareve preko raznih unutarstranačkih kampanja do korteširanja za domaći i evropski parlament.
Ova koja za koji sat završava nekako mi je specifična. Mirna i tiha ali ne i mlaka. Osim aktivnih političkih takmaca odnosno kandidata i njihovih štabova te birača i to samo punoljetnih Srpkinja i Srba, gotovo niko i ne zna da se u nedjelju 15. novembra bira novi zamjenik ili zamjenica župana Sisačko-moslavačke županije – predstavnik srpske nacionalne manjine. Doduše, osim ovih nabrojanih za izbore znaju dežurni hrvatski ultradesničari koji ne propuštaju priliku iskazati svoju ksenofobiju po kojoj Srbi ne bi smjeli disati i trošiti ni čisti ‘rvatski zrak a kamoli birati nekog na tako visoke pozicije!
Kamo sreće da do ove kampanje nije ni došlo ali kako čovjek snuje a Bog odlučuje, nakon smrti dožupanice Mirjane Oluić, zakonski je da Srbi dobiju novog predstavnika u vrhu županijske izvršne vlasti.
Dvoje je kandidata; Ankica Bundalo iz Dvora ispred grupe birača i Nikola Janjanin iz stranke kojoj pripadam i čiji sam jedan od osnivača.
U nedjelju će se znati pobjednik; logički je da očekujem pobjedu kandidata moje stranke u čiju kampanju sam bio maksimalno involviran.
Drago mi je da kampanju nisu obilježile teške riječi između dvoje pretendenata. Istina bog, gospođa Bundalo nije “udarala” po Janjaninu ali zato po SDSS-u bez egzaktne utemeljenost bogami ‘est! Doduše i to je legalno jer u “političkim kampanjama i ljubavi sve je dozvoljeno”! Može biti i oportuno ako donosi glas!
Ova kampanja ipak je imala i jednu svoju specifičnu notu i detalj koji nisam doživio niti u jednoj do sada! A rekoh da sam davno prestao brojati. Na Janjaninovom skupu u Dvoru među osamdesetak učesnika pojavila se i gospođa Bundalo. Bi mi drago i u prvi mah pomislih da smo mi Srbi ipak prešli novi “viši nivo igrice” i da će ova kampanja biti konačno bez podjela koje nam najmanje trebaju. Sa slabim (sa)znanjem o gospođi i njenom političkom iskustvu, znajući samo da je akademska građanka, očekivao sam da će na kraju skupa prići Janjaninu, pozdraviti ga u njenom Dvoru, poželjeti oboma fer izbornu utakmicu i šeretski dobaciti kako očekuje njegove čestitke u nedjelju naveče. Takođe sam, polazeći od habitusa akademskog građana koji pretenduje na visoku poziciju, očekivao da pozdravi i Pupovca. Ne kao predsjednika stranke kojoj ona ne pripada iako je bila 8 godina općinska vijećnica njegove stranke, već kao saborskog zastupnika! I dok sam u mislima vrtio tako priželjkivani film, jer to bi bilo baš onako zanatski politički odrađeno, te očekivao aplauz kao najmanji benefit ovakvog čina pri čemu sam već bio spreman prvi zapljeskati – šok!!! Umjesto očekivanog krenule su salve uvreda, napada, upadanja u riječ, elementarnog nepoštovanja ne samo političke već i nulte ljudske komunikacije… Ne aludiram na sadržaj i na utemeljenost, već na pristup i neke elementarne norme politike kao zanata. Ne optužujem, jer rekoh svaki akter ima pravo na svoj pristup, u borbi za glasove već “samo” ostadoh razočaran jer ipak mi Srbi ne pređosmo igricu! ”
I daaaa, još jedan detalj kampanje. Ključni prigovor političkih protivnika Nikole Janjanina je njegovih 77 godina. To što sa tih “sedeminsedemdeset let” ore 250 rali zemlje i što je društveno aktivan dokazujući da su godine samo broj, za protivnike je irelevantno.
Ja bih rekao da je Nikola baš “taman” – tri godine mlađi od Trampa i tri godine stariji od Putina!!!
Pa ako su “jenki” i “baćuška” u tim godinama dva gospodara svijeta, onda i Nikola Banijac može biti dobar “prvi Srbin županije”!!!