U saborskoj raspravi o Prijedlogu odluke o imenovanju članice Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije učestvovao je Boris Milošević;
Danas raspravljamo o popuni nadzornog odbora HRT-a, procedura je odrađena a na nama je sada da ovdje predloženo ime raspravimo i da poslije glasamo. Nadzorni odbor je važno tijelo unutar same kuće prema Zakonu o HRT-u i statutu nadzorni odbor ima velike ovlasti, to su značajne ovlasti, a sam nadzorni odbor odnosno sam rad nadzornog odbora ide zapravo nadzorni odbor odgovara ovom visokom domu, dakle odgovara direktno nama i stoga je taj rad vrlo važan, vrlo je važno da imamo kvalitetno popunjen nadzorni odbor kako bi mogli u biti kad raspravljamo o izvještaju nadzornog odbora ovdje imati pravu sliku što se događa na HRT-u.
Predložena kandidatkinja zadovoljava formalne uvjete i u ovom slučaju poklanjam vjeru nadležnom saborskom odboru koji ju je predložio da će dobro odraditi svoj posao u nadzornom odboru, da će biti kvalitetan kadar, a to nam je u ovom trenutku potrebno jer stanje na HRT-u je loše, nije loše od danas, nije loše od jučer, loše je već zapravo duže vrijeme, ako pogledamo zadnjih nekoliko godina možda i duže.
I s lijeve i desne strane sabornice brojni zastupnici su govorili o HRT-u izražavali su nezadovoljstvo sa stanjem u HRT-u i sa poslovanjem i sa uredničkom politikom i navođeni su brojni i pojedinačni primjeri, al ukupno gledano svi su izražavali brigu i želje da stanje na HRT-u krene nabolje ali nažalost to se po mojoj procjeni nije dogodilo.
Navođeni su neki i pojedinačni primjeri u današnjoj raspravi, ja ću isto reći jedan primjer koji me posebno zasmetao, a to je već sam i o tome govorio bio ranije, predstavljanje knjige o Jasenovcu gdje se negira, ne samo da negira da se dogodio holokaust, nego se negira da se dogodio bilo kakav zločin. I povrh toga onda imamo izjave u medijima pojedinih odgovornih ljudi s HRT-a je dogodio se propust nije bilo druge strane. Ako je tu propust nastao samo zato što nije bilo druge strane onda tom logikom možemo očekivati kad slijedeći put budemo primjerice obilježavati dan holokausta, Svjetski dan holokausta, pa dovedemo nekog stručnjaka za holokaust da ne bi bilo uredničkog propusta da voditelj ima s druge strane i negatora holokausta, dakle i drugu stranu koja će zastupati negaciju.
Inače, zastupnici SDSS-a su višekratno za ovom govornicom izražavali nezadovoljstvo sa HRT-om u pogledu ispunjavanja obaveza iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ali nisu to izražavali samo i zastupnici SDSS-a to je izražavao i savjet, Vladin savjet za nacionalne manjine, izražavano je nezadovoljstvo udjelom sadržaja manjinskog programa na HRT-u, nedostatka kadra, edukacije kadrova koji se bave manjinskom problematikom, ponajviše zapravo nedostatkom emitiranja i proizvodnje programa na jezicima nacionalnih manjina. Održani su brojni sastanci sa predstavnicima HRT-a, pozvani su, pozvani su bili i urednici i članovi ravnateljstva HRT-a i sam glavni ravnatelj i na sjednice savjeta, na svim tim sjednicama je raspravljano o tim stvarima, doneseni su brojni zaključci koji su poslani HRT-u, poslana su pisma HRT-u, ali svi mi skupa u savjetu uključujući i zastupnike nacionalnih manjina smo stavljeni od strane HRT na ignor. Dakle nikakvih pomaka svih ovih godina nije bilo.
Ono što posebno zabrinjava u posljednje vrijeme su tužbe protiv novinara. Naši medije pogotovo u zadnje vrijeme i novinari osobno su zatrpani tužbama. I u toj atmosferi fake newsa, govora mržnje, brojnih tužbi i zabrinjavajuće sudske prakse koja satiru tretira kao činjeničnu vijest koju treba i koja je podložna preispitivanju, mi imamo situaciju da se HRT kao javni servis priklonio strani koja tuži i to vlastite novinare. Pa pitam se zapravo je li to uloga HRT-a kao javnog servisa?
Zabrinjavajuće je dakle da imamo preko 1000 i 100 tužbenih zahtjeva a da ih sam HRT ima negdje oko 34 tužbe protiv medija, raznih medija i protiv novinara ali i protiv vlastitih novinara pa i protiv čak dakle predsjednika strukovnog udruženja Hrvatskog novinarskog društva. To je čisto kršenje medijskih sloboda i Europske konvencije o ljudskim pravima.
I u drugim europskim zemljama imamo tužbe protiv medija i tužbe protiv novinara, nije to nigdje ekskluziva. Dakle svugdje se to događa ali samo u Hrvatskoj odnosno u svim zemljama članicama Vijeća Europe, samo u Hrvatskoj imamo situaciju da javni servis tuži novinare. Dakle nijedan javni servis nigdje u Europi, nigdje u 47 članica Vijeća Europe, nemamo primjer da javni servis tuži novinare. Pogotovo da ne tuži vlastite novinare.
Uz tolike probleme koje HRT ima, HRT je odlučio zapravo ne rješavati ništa već se suočiti sa novinarima, to je po meni igranje teatra apsurda. Umjesto da vodi računa o tome kako povećati nezavisnost HRT-a, kako ojačati ulogu javnog servisa, HRT ovakvim postupanjem gubi publiku, gubi povjerenje javnosti, gubi prijatelje, gubi saveznike na štetu i nažalost svih nas ovdje ali i gledatelja koji vole gledati HRT.
HRT je najjači medij u regiji, ima najjači ugled, ima dostupnost dakle publici od preko 20 milijuna ljudi, može kreirati javno mnijenje puno šire nego što je hrvatsko, ništa od toga HRT ne radi, ničim se ne bavi nego zapravo sad nažalost progonom novinara i kako opravdati HRT koji vuče ovako loše poteze? Ovo su najgori potezi koje je HRT povukao od samog svog osnutka.
Ti potezi se ne mogu opravdati, oni se mogu samo popraviti a popraviti se mogu samo povlačenje tužbi. Onaj tko je predložio vodstvu HRT-a da pokrene tužbe protiv medija, protiv medija je napravio HRT-u medvjeđu uslugu i taj ne zaslužuje biti na javnom servisu.
Samo kao primjer, samo kao jedna plastičan primjer, navest ću tužbu protiv tjednika Nacional dakle ponesene su dvije tužbe putem dva odvjetnička društva za istu stvar, dakle za istu stvar, nanošenje štete ugledu i časti, u jednoj tužbi se traži 20 000 kuna, u drugoj 200 000 kuna. Po Zakonu o parničnom postupku, tužba koja je podnesena kasnije, bit će dobačena dakle u proces će ići samo ona tužba koja je podnesena ranije a troškove odvjetničke i sudske, HRT će platiti za obje tužbe.
To je zapravo najbolja ilustracija lošeg poslovanja i lošeg odlučivanja u ovoj stvar. Ovdje mogu profitirati jedino odvjetnička društva. Bez obzira na rezultate ovih sudskih postupaka, može i HRT dobiti sve, može zaraditi preko 2 milijuna kuna ali dugoročno HRT će biti jako veliki gubitnik.
Zato apeliram i na vodstvo kuće ali pogotovo na nadzorni odbor koji danas popunjavamo, koji je odgovoran za zakonito poslovanje HRT-a da prekine ovakvu praksu sramoćenja ove javne kuće. Tužbe moraju biti povučene.
U ime kluba SDSS-a također dakle izražavam podršku prosvjedu i bojkotu i naravno podržavam imenovanje gđe. Petričušić u Nadzorni odbor HRT-a.
pripremila: Milena JURIŠIĆ