U ponedjeljak je u hrvatskom parlamentu zastupnica Dragana Jeckov učestvovala u raspravi o Konačnom prijedlogu zakona obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Raspravu prenosimo u cjelini:
Potpredsjedniče Sabora, uvažene zastupnice i zastupnici, predstavnici Ministarstva poljoprivrede, govorimo o Zakonu o OPG-u koji je, uzgred budi rečeno u velikom broju involvirao sugestije koje je dao Odbor za poljoprivredu što je svakako dobro i pohvalno.
Hrvatska će biti jedna od malobrojnih zemalja članica EU koja će dati definiciju OPG-a. Cilj donošenja ovog Zakona je da se odredi OPG kao prepoznatljiv organizacijski oblik poljoprivrede u kojem se obavljaju gospodarske djelatnosti poljoprivrede i s njom povezane dopunske sa svrhom ostvarivanja dohotka ili dobiti proizvodnjom ili prodajom proizvoda, pružanjem usluga na tržištu.
Većina država članica EU nema posebne zakone kojima se određuje OPG. Tako da recimo, u Austriji, u zemlji u kojoj naši mnogobrojni, sa kojom se naši poljoprivrednici često uspoređuju ovo pitanje je uređeno u 9 zakona. Njemačko zakonodavstvo također ne prepoznaje OPG, već poljoprivredna gospodarstva koja dijeli na čak 3 skupine, ovisno o njihovom pravnom obliku.
Iz svega navedenog zaključujemo da neke države u kojima je bavljenje poljoprivredom prilično isplativo nemaju poseban zakon o OPG-u, dok u drugima oni postoje, no čak ni ta činjenica nije garancija nekog agrarnog uspjeha.
Ono što nama nedostaje jeste, a što je danas nekoliko puta zaista i rečeno, to je donošenje strategije razvoja poljoprivrede, ali bilo bi praktičnije danas govoriti o strategiji razvoja poljoprivrede, ali koja bi bila u skladu sa vremenom u kojem živimo, pa tek onda možda govoriti o Zakonu o OPG-u.
Razlozi za donošenje OPG-a su da na jednom mjestu imamo uređena prava i obaveze OPG-ova. Intencija je da se uredi kroz registar OPG-a, eventualno i spriječe eventualne zloupotrebe koje su do sada se pojavljivale korištenjem benefita koji dolazi sa statusom OPG-a. To su neplaćanje doprinosa, izostanak obaveza davanja računa i slično. Česte su bile situacije zloupotreba.
Treća prednost je dakle, potreba da se u registru OPG-a, odnosno upisniku navede što proizvodi svaki pojedinačni OPG. Pa kad netko kaže da mu je led uništio nasad znat će se pregledom u Upisniku je li doista imao tu kulturu za koju se traži i prijavljuje šteta. Istovremeno vjerujemo da će prednosti biti i to da će odmah moći dobiti potrebne informacije za obračun štete. Dakle, koliki je prinos OPG-ovac imao prošle godine i koliko je prodao. Izjašnjavanje OPG-ova na način je li im poljoprivreda osnovna ili sporedna djelatnost neće ih ništa koštati. Postupno će usmjeriti se OPG-ovi ka profesionalizaciji i razvoju vlastitih kapaciteta i proizvodnju u pružanju usluge.
Prednosti koje ovaj Zakon ima i koje treba pohvaliti jesu one koje se odnose na dom na kuću koja neće biti predmet ovrhe, kao i neophodni proizvodni resursi koji su neophodni za obavljanje gospodarske djelatnosti i poljoprivrede kao glavni izvor sredstava za život. Dakle, nema ovrhe na nekretnini u kojoj stanuje.
Zakon o OPG-ima izdvojiće tržišne proizvođače od onih koji proizvode za sebe. Zakon će odvojiti poljoprivrednike iz hobija od stvarnih poljoprivrednika, a smatramo da je to ipak važno.
U jednoj od stavci Zakona itekako se ide u susret malim poljoprivrednicima, dakle daje im se mogućnost da u radu na sezonskim i povremenim poslovima angažiraju srodnike bez obveze zasnivanja radnog odnosa. Dobar prvi korak koji će omogućiti da se OPG razlikuje od ostalih gospodarskih subjekata, te će pomoći uređenju tržišta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Kao jedna od prednosti ističe se i dalje smanjenje administrativnih i fiskalnih barijera koje usporavaju razvoj OPG-a, kao i njihov lakši pristup tržištu i EU fondovima. I to ponajprije na način da ih se kategorizira na one koji proizvode za sebe i oni koji proizvode za tržište. E, upravo ove dvije stvari smatramo upitnim i o njima bih nešto rekla.
OPG-ovci sa koji smo u kontaktu upozoravali su nas na sporni čl. 15. koji govori o tome da fizička osoba koja radi samostalnog obavljanja gospodarske djelatnosti poljoprivrede ima ekonomsku veličinu gospodarstva veću od kunske protuvrijednosti izražene u stranoj valuti od 3000 eura, postaje obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit. Smatram da je neophodno da se povisi nivo ekonomske veličine gospodarstva koji bi bili izuzetni, odnosno da ga povisimo na iznos od 6-8 tisuća eura. Trenutna veličina od 3000 eura, to je jedan hektar kukuruza i 15 ovaca. Ili jedan hektar kukuruza i jedna krava. I svakako smatramo da je premalen.
Treba isteći da to nije dobit poljoprivrednog gospodarstva, već samo ekonomski rezultat koji se izračunava kao pretpostavljani prihod bez rashoda. To je samo ekonomski obujam proizvodnji, predložene 3 hiljade eura je je premalo čak i za hobiste, a OPG ipak treba biti održiv. Tako da ćemo mi doći u situaciju da proizvođač koji ima recimo 4 krmače prelazi vrijednost 3 hiljade eura. Proizvođač koji proizvodi 4 hektara kukuruza prelazi 3 hiljade. Proizvođač 1 hektara povrća prelazi također taj iznos. Proizvođač maslina na 1 hektaru ima više od navedenog iznosa. Dobit takvih gospodarstava može biti izražena u nekoliko hiljada kuna. I sada je opravdano pitanje hoćemo li mi njih sve opteretiti sa plaćanjem doprinosa za mirovinsko i zdravstveno, ozljeda na radu, zapošljavanje i drugo. Dakle, to uopće nije stimulativno za ove poljoprivredne proizvođače o kojima govorimo. Dodajem da ćemo ih opteretiti i svakako da ta intencija za OPG-ovce nije dobra
Drugi problem, koji je nekoliko puta ovdje istaknut a i sama ga smatram problema je sjedište OPG-a koji se vodi u registru OPG-a koji je krucijalan za prijave, na veliki broj projekata ruralnog razvoja i EU projekata. Relevantni pravilnici za prijavu navedenih projekata, predviđaju da se projekti u okviru određenih tipova, operacija, mogu provoditi u nasiljima, koji imaju više od 5 hiljada stanovnika, na području jedinice lokalne samouprave, na koje je registriran OPG. Dakle, u malim ruralnim sredinama ćemo doći u situaciju da oni koji dolaze iz malih jedinice lokalne samouprave neće moći niti aplicirati. Već sam u replikama govorila da je čest slučaj da hrvatski državljani imaju zemljište u RH, ali nemaju prebivalište i u skladu s tim oni ne mogu osnivati OPG a. Složiti ćete se da su to granični i rubni dijelovi RH u značajnom broju je takav broj slučajeva i nadam se da će se i ovo pitanje odgovarajućim podzakonskim aktima urediti.
Još nešto što nije manje važno, ali nije na odmet spomenuti, s obzirom da je ova rasprava trebala biti 8 marta, na Međunarodni dan žena, kada je za ovom govornicom a i u javnosti dosta toga rečeno o nezavidnom položaju žena u RH, smatram da nije na odmet spomenuti da je na dan 31.12.2017. g. bilo 159191 OPG od čega 48350 je nositeljica OPG-a.
Dakle, 30,38% su vlasnice odnosno, nositeljice OPG-a. Tada sam planirala čestitati ženama vlasnicama, nositeljicama, članicama OPG-a 8. mart i poželjeti im lakše i bolje uslove rada kao i svakako da to bude veći postotak, jer 30% nositeljica OPG-a svakako je značajan podatak, koji govori o tome koliko se zapravo malo žena odlučuje na to da da osnuje OPG i koliko je malo, zapravo onih koji ga i nasljeđuju.
pripremila: Slađana BOŽIĆ