Najava donošenja Zakona o pravima iz radnih odnosa za vrijeme trajanja epidemije COVID-19 kojim bi se poslodavcima omogućilo jednostrano stavljanje van snage jednog broja važni radničkih prava (ugovoreni radni status, ugovorena visina plaće, prava iz kolektivnog ugovora, uloga sindikata, na primjer) zajamčenim važećim Zakonom o radu pogrešna je i u ovom trenutku višestruko štetna. Pogrešna je i štetna zbog toga što bi postojećem osjećaju i realnom stanju nesigurnosti građana zbog potresa i pandemije dodala i osjećaj i realnu opasnost od ekonomske nesigurnosti.
Vlada je dosada dobro upravljala i održavala uravnotežene osjećaje zdravstvene i ekonomske sigurnosti. Ova najava to ozbiljno može narušiti.
Kao što Vlada, odnosno država pandemijsku opasnost po zdravlje ljudi ne prepušta samo odnosu između liječnika i bolesnika već upravlja nizom mehanizama i procesa potrebnih jednim i drugim tako treba biti i sa odnosom između poslodavca i radnika. Zbog toga, rješenje za zahtjeve poslodavaca treba tražiti u drugom pravcu kao što ih traže i druge zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije. Oni poslodavce i radnike nisu prepustili ni tržišnoj logici (u ovom slučaju ekstremno uvjetovanoj posljedicama pandemije) ni moralnom osjećaju i pravednosti poslodavaca.
Na raspolaganju su sredstva EU (sinoć izglasana), na raspolaganju su unutrašnje budžetske preraspodjele a u konačnici, na raspolaganju je HNB, kao i, ukoliko je potrebno, interventni osiguravanje na tržištu obveznica i novca. Sve to u nekoj od mogućih izvedbi bolje je od ove najave. Dakle, pravaca sigurno ima više. Ovaj nije dobro jer će kod ljudi stvoriti osjećaj da ukoliko ne stradamo od COVID-19, stradat ćemo od ovakvog najavljenog Zakona.
Zato, Vlada treba nastaviti držati konce u svojim rukama jer nema ni jeftinog ni jednostavnog nošenja sa ovom višestrukom krizom.