Pupovac na N1: Zar nije konačno vrijeme da se od ovo Srba što je ostalo prestane praviti nacionalni problem?

Predsjednik SDSS-a, Milorad Pupovac, gostovao je juče na N1 televiziji i govorio je o odnosima Srba i Hrvata u Vukovaru, o dolasku potpredsjednika Vlade RH, Borisa Miloševića, u Vukovar na Kolonu sjećanja, ali i obilježavanju stradanja vukovarskih Srba uoči i na početku ratnih sukoba. Prenosimo najvažnije dijelove gostovanja;
– O odluci Gradskog vijeća u Vukovaru da još njje sazrelo vrijeme za uviđenje dvojezičnih ploča:
“Postoje ljudi koji vukovarske građane, Hrvatsku, žele držati taocima njihovoga viđenja rata, njihovoga viđenja primjene hrvatskih zakona. Kad bi tako bilo, kad ne nismo išli ususret rješenjima, nego kada bismo blokirali to da se dođe do rješenja, a nekim ljudima je očito stalo da tako bude, onda bismo imali neprestano stanje permanentnog sukoba. Dakle, neki ljudi naprosto žele da se živi na sukobu, a ne na miru, ne na izmirenju”.
– O popisu stanovništva u Vukovaru i sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina:
“…to da li će sudjelovati pripadnici nacionalnih manjina u popisu, pa to je riješeno još na prošlom popisu. To nije nikakav uvjet, to je civilizacijska i normalna mjera, kao i i nizu drugih stvari. To što netko pretvara to, time što će reći “a sad će Srbi popisivati Srbe kako oni misle i dopisivat će ih kako oni žele, to je tako nakaradna pomisao da bih ja onda mogao kazati, onda će Hrvati činiti sa Hrvatima tako. To je potpuno blesavo, kad moram tako reći, a nemam druge ni bolje riječi. Reći u situaciji u kojoj i Hrvati i Srbi, da ne znam što rade sa popisima, neće nadoknaditi demografske gubitke, mogu ih bildati ovako ili onako, ali to neće popraviti demografsku sliku Hrvatske i to pokazuje svu apsurdnost te politike”.
– O stalnom sotoniziranju Srba u Vukovaru:
“Zar nije konačno vrijeme, nakon četvrt stoljeća, nakon 30 godina, da te Srbe skinemo s dnevnog reda? Da se posvetimo vlastitoj zemlji i vlastitoj naciji i vlastitoj budućnosti. Tko su ti ljudi koji od ove zemlje, moje zemlje, moje domovine, domovine moje djece, mojih predaka, od ovo Srba što je ostalo prave nacionalni problem?”
– O nekažnjavanju ratnih zločina:
“Tko je odgovarao za ubijene Srbe prije izbijanja sukoba… …tko je odgovarao za ubijene nakon Oluje i nakon Bljeska? Tko je odgovarao za ubijene ljude po gradovima? Što kad bih se ja rukovodio tom vrstom pravila? Što kad bih ja postavljao takve uvjete? I da sam ih postavio prije nego je Hrvatska ušla u EU ili neku drugu instituciju? Što mislite, gdje bi Hrvatska bila? Dakle, ja sam išao ususret rješenjima, gradeći to na osnovi povjerenja, a ne kao ovi ljudi koji devastiraju vlastite institucije, koje su procesuirale nešto, institucije drugih država, koje su procesuirale nešto. Pa kaže, nije urađeno ništa. Pa ćemo sad hapsiti preostale Srbe koji su ovdje ostali, pa ćemo i njih protjerivati kao što se to radilo tokom 90-ih s pomoću pravosuđa.”
– O napadu u proustaškom Hrvatskom tjedniku, u kojem je napisano da se “Srbi i Pupovac neće smiriti, dok sebe ne vide na jasenovačkom popisu zaklanih”:
“…u ovih 30 godina nema dana u kojem nisam primio neku prijetnju. O uvredama neću govoriti. Prijetilo mi se mrakom, metlom, vodom, koječime. Ali, to da mi se prijeti popisom jasenovačkih žrtava, jasenovačkih zaklanih, kao što oni kažu, to nisam doživio. To samo pokazuje moralno dno ljudi, koji to ne rade s vremena na vrijeme, nego iz tjedna u tjedan i nisu ni marginalni ni neutjecajni i svoje odjeke imaju među govornicima u Saboru i svoje odjeke imaju među onima koji u Saboru ili sa govornica lokanih šire sličnu vrstu mržnje prema Srbima, sličnu vrstu mržnje prema predstavnicima Srba.”
– O ličnoj žrtvi i žrtvovanju i o stvarnim neprijateljima Hrvatske:
“…30 godina biti u hrvatskoj politici, kao što sam ja, koji sam izgubio zavičaj, čiji otac je umro u izbjeglištvu, čija kuća je spaljena i kućište rodno, nekoliko dana nakon Oluje i uništavano još godinama nakon toga i pljačkano, koga se danas, uz sve što je uradio za Hrvatsku, proglašava neprijateljem Hrvatske… ti ljudi ne razumiju da su neprijatelji Hrvatske. A lako što oni ne razumiju, nego je bolno i kobno što najveći dio javnosti hrvatske o tome šuti. Da je slučajno netko u sms poruci ili na facebooku stavio sličnu poruku i rekao nešto za nekog stradalnika vukovarskog i za popis žrtava iz Vukovara, s pravom bi mediji u Hrvatskoj, svi, od tog ekstremno desnog, pa do vašega, pa do onih državnih, to imali za temu nekoliko dana.”
– O razlozima nefunkcioniranja pravne države kada je u pitanju kažnjavanje govora mržnje prema Srbima:
“…zato što se boje! Boje se onih koji vladaju Vukovarom, boje se onih koji na taj način vladaju Hrvatskom. Boje se ustrojiti ovu zemlju u zemlju pravde, zemlju bez mržnje, zemlju tolerancije ili im je sasvim svejedno. Ili su se navikli ili negdje misle – pa Srbi drugačije ni ne zaslužuju.”