Juče se u Saboru u slobodnom govoru, zastupnicima i javnosti obratio dr. Milorad Pupovac; 

U ime Kluba SDSS-a izražavam najdublje žaljenje zbog gubitka jednog mladog života i teške ugroze zdravlja drugog mladog života. Htio bih također reći da imam osjećaj da osim ova dva mlada života, mnogi mladi životi u našem društvu prolaze kroz različite vrste kušnje. Ovdje je o nekima od njih govorio moj poštovani kolega zastupnik dr. Petrov s kojim se vjerojatno u nizu stvari ne slažem, ali sad stojim na istoj poziciji na kojoj je on stajao i iz koje je govorio.

Mnogi mladi životi su u kušnjama, da li da ostanu živjeti u svojoj zemlji ili da odu u neku drugu. Da li da dignu ruku na nekoga ili da ne dignu. Da li da ukradu umjesto da rade, da li da se drogiraju ili da se pokušaju oduprijeti grehovima. Dakle, zlo je mnogo šire od ovog najdrastičnijeg koji se dogodio i pred njim ne smijemo zatvarati oči. Mi, očevi, mi braća, sestre, mi koji sjedimo u ovom najvišem predstavničkom tijelu ovoga naroda i ovoga društva, imamo za to posebnu odgovornost.

Posebno odgovornost u tome kako govorimo sami, koliko svojim riječima potičemo na mržnju prema drugima različite vjere, različite nacije, različitog političkog uvjerenja, različite političke pozicije, a koliko doprinosimo tome da u našem društvu vlada kultura rasprave, a ne obračuna?

Mi ovdje zajedno sa nizom drugim bismo trebali konačno završiti rat u svim njegovim vidovima. I počeli smo prije koji mjesec, ali neki ga žele nastavljati, neki svojim porukama koji su naši kolege odavde iz sabora kažu treba biti naoružan zato što ima onih koji su klali i silovali.

Kakve su to poruke? Ko ima pravo na te poruke?

Drugi kažu treba razvaliti institucije, treba nasrnuti na njih. Drugim riječima, treba razoriti ono malo što ima od ove države i njezinih predstavnika.

Ne sudim nikome, ali samo postavljam pitanje.

Nije li vrijeme da počnemo drugačije razmišljati?

Prije koji tjedan smo mogli vidjeti kako je jedan javni medij one koga mi ovdje podržavamo najavljuje svoju novu shemu, znate s koje 3 osnovne poruke? Rat, nogomet i more i turizam. Je li to sve što ova zemlja ima? Gdje je rad? Gdje je obrazovanje? Gdje je prosvjećivanje? Gdje je znanost? Gdje je poljoprivreda? Gdje je tvornica? Gdje je, su vrijednosti o kojima je govorio dr. Petrov, moralne vrednosti koje znamo još od prvih umnih ljudi, pa do onih koji su je preuzeli u najvećoj religiji kojima pripadamo?

I konačno, okrenimo se perspektivi, prošlost ne možemo popraviti, ni promijeniti, ali budućnost moramo učiniti pouzdanijom kao orijentir za mlade ljude da vjeruju u sebe, da vjeruju u druge ljude, te vjere u našem društvu nema. Ima svakakve druge, ali te nema.