Kolumnist “Slobodne Dalmacije” Saša Ljubičić pisao je o stavu potpredsednice stranke i saborske zastupnice Dragane Jeckov o ulicama koje nose ustaška imena. Tekst je objavljen pod naslovom “Pošteni desničar ne bi smio prepusttiti pripadnicima manjina da brane čast države u koju se zaklinje, već bi se trebao pridružiti SDSS-a”. Kolumnu “Putevima evolucije” prenosimo u cjelosti:
Da, slažem se, tema “ustaše i partizani” potrošena je; i da, u pravu ste sto posto, koga više briga što je bilo u prošlom stoljeću? Valja nam razgovarati o ekonomiji, standardu, obrazovanju, robotici i kibernetici, a ne baviti se Jasenovcem i Kevinom jamom. No, ne možete ne reagirati kad vidite koliko naši deputati ne poznaju stvari i koliko su, što se politike tiče, tabula rasa, a njom se, gospođicom, a ne kurvom politikom, profesionalno bave i od nje vrlo dobro žive. Saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov upozorila je javnost da “u desetak gradova postoje ulice koje nose imena pripadnika i ideologa ustaškog pokreta, odnosno ustaških funkcionera, odnosno ratnih zločinaca”. Izgovorila je to Dragana Jeckov, pa pobrojala Bjelovar, Pakoštane, Slavonski Brod, Pag, Vinkovce, Čačince, Pleternicu i Zagreb.
“Ta mjesta imaju ulice Mile Budaka, 10. travnja, Franje Nevistića, Ivana Oršanića i Julija Makanca, a nisu tako nazvane zbog zasluga tih ljudi na drugim poljima, to je urađeno jedino zbog rehabilitacije ustaškog režima”, kazala je istinu i razjarila suverenista Hrvoja Zekanovića, koji joj je odgovorio, citiram: “Ne mogu vjerovati da 2020. imamo isto ispiranje mozga koje smo imali od ’45. do ’90., kolegice Jeckov, ovo je hrvatska država koja je nezavisna i slobodna, smetalo to vama ili ne.”
E, sad, da se u Jugoslaviji ljudima “ispirao mozak”, to stoji, samo je pitanje je li onda i sam Zekanović žrtva komunističke diktature u kojoj se zbog običnog vica završavalo na Golom otoku. Jesu li ga na satovima marksizma toliko “zatupili” da ne zna da bi kao desničar, kao suverenist, i na koncu kao ponosni Šibenčanin, jer Krešimirov grad je dao strašno puno žrtava da bi se vratio u krilo majke domovine, trebao upozoravati na ono što je rekla Jeckov, a ne je zbog toga napadati.
Dapače, kao tradicionalist, kao pripadnik desnice kojoj je državotvornost svetinja, iz svih oružja je trebao napasti one koji su se usudili imenovati ulice po ljudima koji su bili protagonisti vlasti koja se odrekla velikog dijela Hrvatske i izručila ga fašistima, a vladarsko žezlo NDH predali Tomislavu II. ili Aimoneu Robertu Margherita Maria Giuseppeu, talijanskom princu iz kraljevske dinastije Savoja. Znači, Hrvoje, ne Anti Paveliću, i ne poglavniku, nego Talijanu iz Torina, suprugu Irene od Grčke.
Umjesto da drvljem i kamenjem udari po ljudima koji su ne prodali “našu stvar”, nego naprosto darovali najljepše krajeve ove zemlje, kako se to nekad govorilo, “vjekovnim neprijateljima”, a pravilnije bi bilo reći – fašistima, jer Hrvatima nikad nisu bili neprijatelji Talijani, nego iredentisti, Hrvoje lupa po Dragani ko Martin po diviziji?! Nepotrebno replicira ženi koja je, kao pripadnica nacionalne manjine, imala hrabrosti ukazati da se država, članica NATO-a i EU-a, ne bi smjela dičiti ulicama nazvanima po ljudima koji su bili glavni protagonisiti ustaškog režima ili njemu bliski, bez obzira na to što su neki od njih smaknuti po kratkom postupku u kojem se tužitelji i nisu najbolje ili uopće potrudili dokazati njihov krimen.
Svima je jasno da Mile Budak nije dobio ulicu zbog njegovih “Ognjišta”, već zato što je neuk ili poremećen netko uvrtio u glavu da se izdajnička, marionetska ustaška vlast, služavka Hitlera i Mussolinija, borila za hrvatske interese.
Velim vam, ovom zemljom vlada potpuno neznanje, i zato se nužno vraćamo ovim temama koje je veliki dio svijeta odavno apsolvirao. Od suverenista Zekanovića očekuje se, što on i radi, i to pozdravljam (!), da upozorava na neistražene zločine iz razdoblja 1945. – 1990., da se zalaže za kažnjavanje svakoga tko je u tom režimu okrvavio ruke i sudjelovao u političkim progonima i likvidacijama, da osuđuje poslijeratne zločine u režiji Titovih vlasti, ali isto tako da pozdravi časnu borbu svojih Šibenčana koji su na Sutjesci ostavili živote za slobodnu i suverenu Hrvatsku, za razliku od nesuverenista ustaša; bijednih kukavica, krvoloka i izdajnika.
Pošteni desničar ne bi smio prepustiti pripadnicima manjina da brane čast države u koju se zaklinje, u najmanju ruku bi se trebao pridružiti Dragani koja je ukazala na sramotu zbog koje Vlada opravdano dobiva packe iz Europe i svijeta.
Grozim se kad se u javnom prostoru riječ desničar izgovara s gađenjem. Jadno je kad netko misli da je biti desničar u startu biti nazadan, neobrazovan, da ne kažem “glup ko stup”. No, tima i takvima će se davati povoda sve dok pripadnici desnice koja nije ekstremna, a vjerujem da Suverenisti to nisu, ne budu vidjeli problem u činjenici da smo u nekim mjestima neke ulice imenovali po ljudima koji su bili dionici zločinačke paradržave, nalik, recimo, na tzv. SAO Krajinu. Dok bude tako, na našoj će se javnoj sceni i dalje brkati lončići. I dalje ćemo se baviti “partizanima i ustašama”, a velim, ne bismo smjeli, stvarno je to much, i samo malo, malo bi trebalo čitati, jer to što napisah je pučkoškolsko gradivo, a ne materijal za doktorat.