Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice zastupnice i kolege zastupnici, dogodilo se zadnjih dana puno toga što zavrjeđuje našu pažnju i našu raspravu, evo i kolege neke su načele te teme, nezapamćen pokušaj jedne banke da utječe na naše pravosuđe odnosno na naš Ustavni sud. Sramotna presuda jednog suda kojim, tom presudom je dakle zlostavljač oslobođen, a žrtva seksualnog zlostavljanja je praktički kažnjena jer je dužna platiti troškove postupka. Danas imamo i informaciju zapravo jednu lošu da nam gruntovnice nažalost opet zaostaju s predmetima, ali ja ću govoriti o jednoj prizemnijoj ali ne manje važnoj temi, a to se odnosi na izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je ovaj visoki dom izglasao prošle godine, a primjenjuje se od 1.1. ove godine.

Taj zakon je donio važne izmjene, za neke od tih izmjena se i borio i moj klub, Klub SDSS-a i zato nam je vrlo važno kako će se taj zakon primjenjivati u praksi, kako će u konkretnim slučajevima, u konkretnim predmetima postupati MUP i konzularna predstavništva u inozemstvu.

Prvo želim naglasiti da je veliki interes građana za ove izmjene, da zovu i pitaju ovdje kod nas u klubu i mene osobno. Brojni su upiti što se mijenjalo u zakonu, koja kategorija građana ima pravo da podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskog državljanstva odnosno za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Pita se za proceduru, kome, kada, kako podnijeti zahtjev za upis odnosno utvrđivanje hrvatskog državljanstva jer građanima to nejasno.

A zakon sadrži stvarno dva po meni vrlo važna rješenja, jedno od njih je ispravljanje skoro više od 30 godina duge nepravde napravljene čistom administrativnom graškom u bivšoj državi gdje određeni broj građana, najviše srpske nacionalnosti, ali ne isključivo, koji je rođen u bivšoj državi čiji su roditelji hrvatski državljani, a oni sami kao djeca, dakle kao djeca hrvatskih državljana nisu ostvarili državljansko pravo odnosno nisu greškom matičara koji ih je upisivao u vrijeme rođena u matične evidencije, upisao im je neko drugo republičko državljanstvo, a ne hrvatsko i onda oni nisu smatrani hrvatskim državljanima. Sad ovaj zakon omogućuje da oni sami podnesu zahtjev i da se ta administrativna greška ispravi.

Druga važna, drugo važno rješenje je za građane koji žive u inozemstvu, a koji su zbog vlastitog propusta propustili djecu samo da prijave u matične knjige, dakle samo da prijave u matične knjige da ih upišu u hrvatsko državljanstvo do punoljetnosti i onda ta djeca nisu mogla postati hrvatski državljani. Sad ta djeca koja su punoljetna ovim izmjenama zakona mogu samo podnijeti u roku od 2 godine od stupanja zakona na snagu zahtjev dakle za upis u evidenciju hrvatskog državljanstva.

Sada je vrlo važno postupanje MUP-a i konzularnih predstavništva u inozemstvu. Vrlo je važno da to bude zakonito, ujednačeni i bez diskriminacije. Da nema traženja papira više od onoga što je potrebno. Da nema neprihvaćanja zahtjeva ako je zahtjev nepotpun, ako je zahtjev nepotpun stranka se, zahtjev se zaprimi ali se stranka pozove da zahtjev dopuni sa jasnim uputama koje dokumente je još potrebno dostaviti da bi zahtjev bio kompletiran i da bi se moglo rješavati. Imamo već pritužbe i prigovore na pojedine konzulate i reagirat ćemo ako treba, ali ja se nadam da nećemo. Samo je potrebno primijeniti načela upravnog postupka. Dati informaciju i pomoći neukim strankama, a ne trenirati disciplinu i pokazivati birokratske mišiće.

Stoga pozivam i MUP da da jasne upute, ali isto tako i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da jasno upozori sva konzularna predstavništva da postupaju u skladu sa zakonom i pravilima struke.