Klub SDSS-a raspravljao o prijedlogu za glavnog ravnatelja HRT-a

U saborskoj raspravi o Prijedlogu odluke o imenovanju vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije u ime Kluba SDSS-a učestvovao je njegov predsjednik dr. Milorad Pupovac:

 Često u ovom Domu raspravljamo o HRT-u i ponekad se stječe dojam da raspravljamo o izgubljenoj stvari, da raspravljamo o nečemu što imamo, ali što smo zapravo po putu izgubili. Vrlo često su rasprave o novom ravnatelju ili v.d. ravnatelju prilika da se takvi osjećaji pojačaju ili da se takvi osjećaji oslabe, da raspravljamo o nečemu što je zapravo za nas, za Hrvatsku, za njezinu Vladu i njezin Sabor javni servis Hrvatske radio televizije zapravo izgubljena stvar.

Na tome rade mnogi i unutar HRT-a i unutar ovog Doma i unutar onih koji imaju novac, moć i koji žele osvojiti još jedan plijen koji do sada nisu uspjeli osvojiti i imaju relativno širok savez u tom poslu.

Da li mi ovdje u Hrvatskom saboru možemo nešto učiniti da zaustavimo takav proces? Ne znam. Ima nas mnogo koji bismo to htjeli. A da li nas je dovoljno? Ne znam.

Ovo što je govorio kolega naš dr. Dodig, prepoznajem kao jednoga u toj mogućoj koaliciji koji bi htjeli zaustaviti taj proces u kojem za mandat ili dva nećemo više imati o čemu raspravljati, osim možda o imenu i ostatku imovine kao što raspravljamo o nizu javnih poduzeća koje smo imali ili koje još uvijek imamo.

Naš potpredsjednik s pravom kaže trebamo raspravljati o kandidatu za vd-a i ja mislim da ovaj kandidat koji politički nije istaknut, koji medijski nije obilježen, koji ne pripada političkom spektru kojem ja pripadam ili političkom svjetonazoru ili uopće svjetonazoru kojem ja pripadam, ali dijelimo zajedničke vrijednosti kao što su tolerancija, kao što je pluralizam, kao što je profesionalnost, kao što je vladavina prava i ako to dijelimo, to je minimalni zajednički nazivnik na osnovi koga možemo zajedno djelovati i na osnovi koga možemo jedni drugima dati podršku. To nije bilo tako u zadnjih godinu dana.

Sada se uzdamo da sa ovim prijedlogom koji je prošao odbor i koji dolazi od strane naših kolega, dakle vladajuće koalicije, da možemo dobiti čovjeka koji će zaštititi i promovirati ono što nam se čini da je neophodno HRT-u. Na prvo mjesto ću staviti ne objektivnost, nego kritičnost. Na HRT-u ima previše apologetike, a premalo kritičnosti kao pretpostavke da znamo što je objektivno, a što nije, što jeste, a što nije.

Pretpostavka da možemo imati kritičnost je profesionalnost i prosvjećenost novinara kao i nas samih. Jučer smo ovdje čuli jednu vrstu rasprave u kojoj je carovala neprosvijećenost. Neki su tu neprosvijećenost branili kao pravo glasa, neprosvijećenost i odgovornost svih nas. Ali vulgarnost i bahatost neprosvijećenosti je nešto što nijedno društvo ne trp i nijedna zajednica ne tolerira nego uzima uzore.

A da li HRT stvara uzore? Nažalost, odavno više ne, ni u spikerima, ni u reporterima, ni u voditeljima nego ih mijenjamo mi koji se smjenjujemo na vlasti kao što jutrom ili večeri mijenjamo čarape. Tako se ne može stvoriti ništa profesionalno.

Iz tog razloga, poštovane kolegice i kolege, novi ravnatelj bi trebao omogućiti da dođe do smiraja na javnoj televiziji, da prestanu unutrašnji sukobi o kojima slušamo, da prestanu unutrašnja podmetanja i obračuni o kojima slušamo i da se ljudi posvete onome što je njihov posao, da tu vrstu smiraja stvori kao pretpostavku dobre radne atmosfere i dobrog upravljanja jer sa stanjem kakvo smo imali proteklo vrijeme, to nije bio slučaj. I to je naša odgovornost. I ukoliko kandidat o kojem ovdje raspravljamo danas kao kandidatu za vd ravnatelja donese tu prvu stvar na HRT to će biti od iznimne i velike važnosti za njezino funkcioniranje.

Druga stvar, sve je više onih koji vjeruju da je sekularizam loša stvar, dakle da ono što je karakteriziralo srce svijeta u proteklih 300, 400 godina, a to je sekularnost na europskom kontinentu, na američkom kontinentu da je to loša stvar. Dakle, da ono što je učinilo svijet modernim i što mu je donijelo nezamisliv progres, nezamisliv napredak u najrazličitijim područjima ljudskog djelovanja da je to loše, osjetimo i na HRT-u, kao na radiju, tako i na televiziji da sekularizam posustaje i da ga oni koji smatraju da njemu tamo nije mjesto, nastoje osvojiti tako što će ga potisnuti.

Svi mi imamo svoja vjerovanja, ali ukoliko vjerovanja pretvorimo u dogme i ukoliko dogme pretvorimo u sredstvo za vladanje ljudima, od pameti naše i razuma našega neće ostati mnogo.

Druga važna i neophodna pretpostavka je prosvjećenost. Ukoliko ćemo odustati od prosvjećenosti, ukoliko ćemo cijelu stvar svesti na reality, na zabavne emisije, na što je moguće više banalnih zabava o kojima je ovdje bilo riječi. I ukoliko ćemo se sa komercijalnim televizijama takmičiti u Farmama ili Životu na selu ili Velikom bratu a ne naći načina kako ćemo od javne televizije stvoriti javno dobro naša bitka će biti izgubljena, možda ona već jeste izgubljena kao što sam rekao na početku. Možda mi radimo posao da povratimo nešto što smo izgubili ali ja sam uvjeren da nije nužno tako.

Konačno, ravnatelj, ja se nadam da će ovaj kandidat to uraditi, da će zaustaviti loše upravljanje financijskim i nefinancijskim sredstvima koje stoje na raspolaganju HRT-u, da će učiniti sve da se upravlja raspoloživim financijskim sredstvima od kojih je značajan dio temeljen na odlukama ovoga Sabora i ove Vlade i da će također ne financijska sredstva, sredstva za rad, da će s njima upravljati na način koji će biti drugačiji nego što se upravljalo u proteklim godinama.

Ima previše pokazatelja da je, da se financijskim sredstvima i nefinancijskim sredstvima krčmilo, da su mnogi, mnoge kamere, mnoga vozila završila kao što završavaju i u slučaju nekih drugih javnih poduzeća u privatnim firmama i privatnim rukama.

Kao što istraživački programi za vjetroelektrane koje je radio HEP su završili u privatnim rukama koje mi sada subvencioniramo i plaćamo subvencije, tako isto vrijedi i za reportažna kola, za kamare, za niz drugih stvari koje je HRT imala u svome posjedu. A kamermani i novinari kada ih vidite ovdje u Saboru ili kada vam dođu na press konferenciju drže na ramenima kamere mnogo starije generacije nego njihovi kolege iz komercijalnih televizija. Zašto? Je li zato što imaju manjak novca? Ne, nego zato što se tim novcem loše ili nikako upravlja.

Od novog v.d.-a ne možemo tražiti da to sve promijeni preko noći jer je v.d. ali da pošalje poruku koju ovdje mi šaljemo da se to treba zaustaviti.

I na kraju, ja ne znam je li moguće da HRT bude javno dobro koje neće biti loše ogledalo našeg lošeg stanja kao što ona to jeste sada. Ali ukoliko želimo biti uređeno društvo, ukoliko želimo biti nacija koja se neće svakodnevno potvrđivati u nacionalističkim izjavama nego u mandifestiranju ustavnog patriotizma sadržajnog u ovoj nevelikoj knjižici i vrijednostima koje on ističe onda ćemo imati najboljeg načina kako ćemo zaustavljati neodgovorno upravljanje, neodgovorno raspolaganje i neprofesionalno uređivanje, nema drugoga.

Ukoliko će HRT kao javno dobro manifestirati i štititi najveće vrijednosti koje naš Ustav propisuje onda ima neke budućnosti za našu televiziju i za naš radio a u koliko će se događati ono što se događa sada da mi ne znamo tko sve sudjeluje u uređivanju emisija, koliko to rade urednici i urednički kolegiji a koliko to rade ljudi iz sjene, neimenovani, neovlašteni ali utjecajni zaduženi za druge poslove ali ne i za tu vrstu posla, dakle pošaljimo poruku od ovdje.

Kao što ne mogu stranke utjecati na to kako će se uređivati program, na to ne smije sudjelovati ni jedna vjerska zajednica, ni jedna etnička zajednica, ni jedna posebna skupina. Ona treba imati svoj prostor i svoje mjesto ali ne prikrivene, sakrivene i neovlaštene oblike utjecaja kako će se uređivati i kako će se raspolagati. A sadašnje stanje, stanje zadnjih godina ili decenija pokazuje da je to praksa.

Prilika je da to kažemo i da poželimo novom v.d. ravnatelju da barem nešto od toga, ako ništa drugo čuje a nadamo se učini u svojem mandatu.

Pripremila: Slađana Božić