Iako “punoljetan” Ustavni zakon ne doprinosi zapošljavanju manjinaca!!!

U okviru slobodne teme danas je u Hrvatskom saboru govorila zastupnica i potpredsjednica stranke Dragana Jeckov:

Poštovane saborske zastupnice i zastupnici, danas ću govoriti o zastupljenosti odnosno nezastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima te jedinicama i područne lokalne samouprave. Posebne mjere zapošljavanja nacionalnih manjina donose se radi postizanja stvarne jednakosti nacionalnih manjina i njihov cilj je integracija manjina u društvu uz otklanjanje ili ublažavanje posljedica diskriminacije.

Većina europskih zemalja propisuje barem jednu mjeru preferencijalnog zapošljavanja nacionalnih manjina a vrlo često se upotrebljava kombinacija više mjera. Najčešće je riječ o mjerama poput određivanja ciljeva zapošljavanja, kvota, poticanja zapošljavanja, promidžbenih kampanja, ciljanog oglašavanja i sl.

Tako smo i mi kao potpisnici, a nadam se i poštovaoci okvirne konvencije, obvezali se da ćemo po potrebi usvojiti odgovarajuće mjere s ciljem promicanja pune i učinkovite jednakosti između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinskog naroda u svim područjima, gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog života.

I zaista, potreba postoji, ona je životna i ona je dokaziva. Pa tako i nakon punoljetstva Ustavnog zakon o pravima nacionalnih manjina koji je osnovni instrument domaćeg zakonodavstva kojim se pored prava manjina na sudjelovanje u odlučivanju koje predstavlja najrecentniju grupu prava upravo na ovom mjestu više puta osporavana, Ustavnim zakonom se uređuje i pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima te tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Samo da razjasnimo kako to kod nas u stvarnost izgleda jer jedan dio javnosti smatra da se pripadnici nacionalnih manjina zapošljavaju preko reda, po etničkom ključu uz obveznu konstataciju o nekoj privilegiji koju navodno ostvaruju nacionalne manjine uz poseban prijezir kada su u pitanju pripadnici srpske nacionalne manjine. Zapravo ta prednost koju pripadnici nacionalnih manjina navodno ostvaruju, događa se tek ukoliko pripadnik nacionalne manjine koji se pri prijavi na natječaj na nju pozove i bude izjednačen sa najboljim kandidatom koji nije pripadnik nacionalne manjine, no ukoliko je u konkretnom tijelu već postignuta adekvatna zastupljenost, prednost se naravno neće primijeniti.

Zato prednost pripadnika nacionalnih manjina ostaje mrtvo slovo na papiru, ona zapravo ne postoji. Tako da umjesto da imamo 7,67%, mi smo na poražavajućih 3,24% zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina.

Već nekoliko godina nas pučka pravobraniteljica u svojim izvještajima, u medijskom prostoru također upozorava da udio pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u tijelima državne uprave i stručnim službama, uredima Vlade konstantno smanjuje. U prilog tome naravno govore i podaci Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Ministarstva uprave. Evo samo radi gradacije, u 2013. g. taj udio je iznosio 3,51%, u 2016. 3,40% a u 2018. 3,24%

Kao što smo imali priliku vidjeti temeljem brojki ne da nema stagnacije nego postoji trend smanjenja tog manjinskog postotka uprkos ranije navedenim međunarodnim i domaćim obvezujućim zakonima i stečevinama jer važno je da smo europske konvencije potpisali, važno je da smo donijeli moderne zakone koji su navodno provedivi, a hoćemo li se pridržavati sopstvenih zakona? E to je pitanje o kojem se ne priča i za koje je najbolje sakriti ga pod tepih.