Nekoliko dana nakon humanitarne akcije u Sisku i Glini, mitropolit zagrebačko ljubljanski Porfirije podijelio je prvog septembarskog dana u Krnjaku sto humanitarnih paketa za vjernike slabijeg imovnog stanja na Kordunu, a onda i veš mašinu porodici Mlađan iz sela Bukovica u općini Vojnić.

Prije same podjele, mitropolit je sa sveštensvom zagrebačke i gornjokarlovačke eparhije razgovarao s načelnikom općine Krnjak  Dejanom Mihajlovićem i brojnim manjinskim viječnicima i aktivistima srpkih organizacija na području Karlovačke županije, kao i s brojnim vjernicima.

Načelnik Mihajlović zahvalio je mitropolitu i SPC što su osjetili patnju ljudi i što brinu o njima, nakon čega se prisutnima obratio i mitropolit. – Ne smemo da pravimo veštačku podelu između srkve i naroda, jer crkvu ne čini samo vladike i sveštenici, nego svi mi, bez obzira koliko ko veruje ili ide u crkvu, rekao je.

Naglasio je da se zbog situacije od prije nekoliko decenija u kojoj nema pobjednika, nego svo svi gubitnici, broj pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj jako smanjio, a oni koji su ostali, jako teško žive.  – Osim onih koji su otišli iz zemlje, na neki  način otišli su i oni koji su ostali, jer su se zbog muka, straha i patnji zatvorili duboko u sebe. Nema većeg neprijatelja od straha, ali ako se postigne zajedništvo, lakše je prevladati strahove i blokade, rekao je mitropolit.

Želimo da budemo s narodom, rekao je mitropolit i naglasio brojne primjere brige SPC.a za one kojima je potrebna pomoć, od komuna za ovisnike, staračkih domova, domova za djecu s posebnim potrebama…. – Donijeli smo pomoć, ali želimo da ova akcija bude stalnao u svim krajevima čiji je stanovnici trebaju, rekao je i izrazio uvjerenje da eć se osim sadašnjih donatora koji se se uključili u akciju SPC-a, u pomoć Srbima u Hrvatskoj uključiti i institucije iz Srbije.

.Govorio je i o svom radu u “Prosvjeti” i kandidaturi za predsjednika. – Prosvjeta ne sme da bude politički i stranački poligon i ne sme da deli ljude, rekao je naglasio je da u vraćanju imovine “Prosvjete” najveću ulogu ima zastupnik Milorad Pupovac. Da nije bilo njega, ta imovina ne bi bila vraćena. Zato je nečasno kad pojedinci u medijima govore kako on želi da otme tu imovinu, rekao je i dodao da se njemu, kad je izrazio želju da se više uključi u rad “Prosvjete” njemu i njegovim suradnicima prijetilo.

– “Prosvjeta” nije ničija lično, već treba da bude van politike i nadstranačka, a u interesu srpske zajednice u celini. Mi ne smemo da se delimo, več da prevaziđemo podele, rekao je i nakon aplauza razgovarao s okupljanim narodom koji je pristigao i iz udaljenijih mjesta kao što su plaški ili Drežnica.

Prilikom podjele dao je i izjavu za novinare. – Crkva je uvek uz ljude koji imaju potrebu za nekom pomoći,. Pre svega pokušava da bude uz one koji imaju duhovne probleme, međutim duhovno nije odvojeno od materijalnog. Ovde u Hrvatskoj naš narod u ogromnoj većini živi veoma teško. Mnogi su na rubi materijalne egzistencije,. Stoga smo odavno odlučili, ne samo za ovu inicijativu, nego da omogućimo konstantnu pomoć najugroženijima, rekao je je i podsjetio na nedavnu akciju u Sisku i Glini.

– Ići ćemo širom Hrvatske uz veliku nadu da će pomoć koja se sastoji u hrani u sredstvima za higijeni, beloj tehnici i malim mašinama za obradu zemlje postati konstantna i trajan proces, rekao je.- Hvala svima koji su učestvovali u akciji, a pozivam i sve one dobre volje koji mogu od suviška da odvoje za one kojima je zaista potrebno za preživljavanje, rekao je.

– Možda povod zbog kojeg smo došli nije najsrećniji, ali sadržaj susreta je divan i obiluje bogatstvom emocija; Dešavalo se da smo ulazili u kuće donoseći pomoć ,a da smo neuporedivo više dobivali jer je domaćin iznosio sve što je imao pred nas na trpezu. Ali iznad svega iznosio je svoje srce, svoju dušu, svoju ljubav i svoju zahvalnost. Ovgo je za nas veom potresno, ali i veom inspirativno, rekao je mitropolit.

Načelnik Dejan Mihajlović rekao je za “Novosti” da je Krnjak odabran kao mjesto za distribuciju jer općina to m,ože odraditi. – Imamo infrastrukturu, ljude koji mogu odraditi posao, paketi su ravnomjerno podijeljeni za područje cijele županije, rekao je i dodao da je svaki od sto paketa težak 15 kilograma.

Pozdravio je najavu da će podjela pomoći biti konstantna u korist najugroženijeg stanovništva. – U ovim krajevima živi mnogo staračkog stanovništva sa malim prihodima od ispod 1.000 kuna mjesečno, pa je svaki vid pomoći dobrodošao jer im pomaže da prežive treće doba na dostojanstveni način, rekao je Mihajlović.

Ankica Šikić iz Donje Trebinja koja je došla s djecom i koja živi od poljoprivrede, nije imala dovoljno riječi hvale, kao ni Milan Ogrizović iz Begovaca u općini Saborsko. – Samo bi trebalo malo više povesti brigu o povratnicima, da sih se obiđe. Već sam 16, 17 godina tu a nitko me nije došao obići. Bez obilaska i davanja podrške nema opstanka, rekao je Milan koji ima 15 ovaca, i živi s bolesnim ocem i majkom.

Nada Lisić iz Donjeg Budačkog živi sama s deset kokoši. Osim njih nema ništa i njih jedva hranim, Imam parče kukuruza; dajem im ih onako zelene, a neću noći ni njih držati. Tražila sam pomoć jer sam četiri puta operisana, ali nisam je dobila, kaže Nada.

Ona živi sama, muž joj je umro, a prije tri godina i sin.  Težak je život; imam poljoprivrednu penziju od 850 kuna. To dan za vodu, struju i groblje i ajd’ ti živi od 200 kuna. kako da živiš, govori Nada kojoj nitko ne dolazi pomoći.

– Rodbina se boji starčadi, moja sestra je ranije dolazila, a kad je vidjela da mi nema sina, nema ni nje. Svi su ranije dolazili k meni i odvlačili, a sad kad nemam, nema nikog, kaže Nada.

U sličnom položaju je i Mirka Rajčević iz Podgorja Krnjačkog. – Imam 1.130 kuna penzije, raditi više ne mogu, stara sam, bolesna sam, sama sam i operisana sam pod starost, pa ne mogu ništa Imam  81 godinu, radila sam u bašči do prije tri godine i sad više ne ide nikako.

Nemam nikog da mi pomogmne u kući. Ćerka mi je umrla i u Hrvatskoj od roda nemam nikog, rekla je mirka.

Akcija je završena predajom veš mašine porodici Marinka Mlađana koji živi sa ženom Nikolinom, sinovima Dariom i Mariom, ocem Milanom i majkom Katicom.

– Živimo od poljoprivrede i tatine penzije, imamo krave svinje, kokoši… Ranije su nam otkupljivali mlijeko, ali sad, kad je cijena 1,2 kune za litru, to se ne isplati. Ponešto što proizvedem i uzgojim prodam, ali sve je ro slabo i u pola cijene, kaže Marinko koji se vratio iz izbjeglištva vratio 1999. godine. Kuća je bila uništena i dobili su sredstva za obnovu krova i stolarije. Za sve se mora ići u Karlovac, a djeca su cijeli dan sa mnom, jer nema vrtića. A ima i malo djece. Posla nemam, radio kratko, ali ne mogu ići za 2.000 kuna plaće u Kalrovac. Kad bih plaćao za gorivo i gablec, na kraju bih još morao posuđivati pare, rekao je.

A u dvorištu je još jedan, ali metalni član familije; traktor marke Ursus s kojim su krenuli u izbjeglištvo, s njim se i vratili, pa ih slući do danas. – Dobar nam je, ponekad se kvari, ali ima dijelova, pa ga možemo popravljati, ističe Marinko.