U saborskoj raspravi o Prijedlogu Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti u prvom čitanju učestvovala je u ime Kluba SDSS-a Dragana Jeckov

Ja nažalost moram konstatirati da smo mi imali vrlo konkretne prijedloge koje se tiču ovog zakona međutim koji nisu uvaženi. Ja ću ipak o njima ponovo govoriti sa nadom da će u drugom čitanju ipak pronaći svoje mjesto u zakonu. Knjižnična djelatnost je neprofitna djelatnost usmjerena na besplatno i svima dostupno osiguranje pristupa informacijama i kulturnim, stručnim i znanstvenim sadržajima. I tako treba i u praksi da ostane. Čuli smo već da su primjedbe struke mnogobrojne i da se struka u principu ne slaže sa novim prijedlogom zakona. Smatraju da je to korak unatrag kako u konceptualnom tako i u organizacijskom i u najširem profesionalnom smislu i da je to negacija dosad ostvarenih profesionalnih standarda struke u RH. O tome jako treba voditi računa. Primjedba je da struka nije bila uključena u oblikovanje konačnog prijedloga zakona tijekom e-savjetovanja, dakle čuli smo više od 2600 primjedbi koje su odbijene opet kako kažu knjižničari, bez valjanog razloga.

Najbrojnije knjižnice u knjižničnom sustavu RH imaju prvenstveno obrazovnu ulogu, dakle sve osnovnoškolske, srednjoškolske, visokoškolske knjižnice a u velikom djelu i nacionalne i sveučilišna knjižnica, za njih se smatra da je neophodan snažniji angažman i utjecaj Ministarstva znanosti i obrazovanja na donošenje Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti.

Važna uloga knjižnice je u demokratizaciji društva, razvoju informacijskog društvo kao i važnost knjižnične djelatnosti u cilju promicanja i razvoja pismenosti, kulture, obrazovanja, znanja, te očuvanja nacionalnog, književnog, umjetničkog i znanstvenog stvaralaštva.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine zaokružena je legislativa RH prema nacionalnim manjinama. Uloga središnjih knjižnica je da kroz koordiniranu nabavu, centralnu obradu i raspačavanje građe osigura korisnicima slobodan pristup informacijama na materinskom jeziku.

U vezi s tim, otvorene su, opremljene središnje knjižnice nacionalnih manjina kojih je trenutno 10 u RH. Većina središnjih knjižnica nacionalnih manjina u RH formirana je 90. godine pri čemu je njihov rad 2000. prešao u djelokrug Ministarstva kulture. U četvrt vijeka svojeg postojanja manjinske knjižnice postale su važna mjesta promoviranja, kako kulture nacionalnih manjina, tako i mjesto susretanja hrvatske kulture i kulture njihovih matičnih država. Ovaj model u praksi postoji dakle, skoro 30 godina i treba imati svoje mjesto u novom Zakonu. Središnje knjižnice nacionalnih manjina svojom multikulturnom djelatnošću doprinose razvoju tolerancije, uvažanja i razumijevanja.

Zbog toga smo tražili da se taj status dakle, već postojeći, ništa novo, ništa se ne izmišlja, regulira i u ovom novom Zakonu i predložili smo konkretna rješenja. Znači, knjižnica nacionalne manjine je prema namjeni narodna knjižnica koja po svojoj temeljnoj ulozi i zadaćama mora osiguravati knjižnične usluge za sve vrste, kategorije i dob stanovništva, zajednice nacionalnih manjina za koje su osnovane. Tako formuliranom odredbom bile bi obuhvaćene sve knjižnice nacionalnih manjina, postojeće, ali i mogućnost se ostavlja za osnivanje novih.

U čl. 8. kad je u pitanju organizacija knjižnica, dakle stoji, prema namjeni i sadržaju knjižničnog fonda vrste knjižnica su nacionalna, narodna, školska, sveučilišna knjižnica na visokom učilištu, znanstvena, specijalizirana, te predlažemo knjižnica nacionalnih manjina.

Nadalje, u čl. 9. govori se tko sve može osnivati javnu knjižnicu, pa se tu nabraja RH, jedinice lokalne samouprave itd. Privatnu knjižnicu može osnivati pravna i fizička osoba. Mi predlažemo da tu u tom čl. 9. stoji, knjižnicu nacionalne manjine može osnovati javna knjižnica, te udruga nacionalne manjine. Ovakvom formulacijom zadovoljavamo postojeće stanje jer je 9 knjižnica u okviru gradskih javnih ustanova i jedna u okviru udruge, ali i otvaramo mogućnost za osnivanje novih knjižnica za nacionalne manjine.

Dalje, knjižnični sustav RH dakle, u navođenju tko sve čini knjižnični sustav dodati da, dodati taj članak 3. bi to bio. U čl. 36. matična djelatnost za matične pojedine nacionalne manjine obavlja središnja knjižnica za tu nacionalnu manjinu. Ista priča je i kod sredstava. Zapravo predlažemo provođenje kroz cijeli Prijedlog Zakona.

Evo, jedna od mojih, to je ono dakle što se odnosilo na primjedbe kada su u pitanju knjižnice nacionalnih manjina. Ja žalim što u ovom Prijedlogu Zakonu nije ovo pitanje obrađeno s obzirom da smo se mi na vrijeme obratili i ukazali na te nelogičnosti. Objasnili ste sad jednu od mojih nedoumica kada je u pitanju privatna knjižnica. Također smatramo spornim čl. 10. koji donosi mogućnost da novo osnovane škole i visokoškolske ustanove ne moraju nužno dakle, nužno osnivati knjižnicu u sastavu već mogu potpisati ugovor s nekom lokalnom knjižnicom o pružanju usluga. Dakle, čim se ostavlja mogućnost, gotovo sam sigurna da će netko tu mogućnost iskoristiti i na ovaj način se učenicima, učiteljima, nastavnicima i studentima izravno onemogućuje pristup informacijama, a učenicima osnovnih škola dodatno se uskraćuje mogućnost informacijskog opismenjavanja, razvijanja čitalačkih navika i svega onog što školska knjižnica kao informacijsko i medijsko središte svake školske ustanove omogućava. Ostavljanjem ovakve mogućnosti za neosnivanje knjižnica u sastavu navedenih ustanova oštro bi se kršile odredbe smjernica i manifesta IFLA, tako da također pozivam da se i o ovome povede računa.

Također jedna od opaski je i to što su izbačena stručna zvanja uz obrazloženje da će sve pojedinosti biti raščlanjene putem nekoliko pravilnika. Ovo je loše jer dok se ne donesu pravilnici, a rok za njihovo donošenje je i do godinu dana, vladat će upitna situacija, a problem je i u tome što nadležni ministar putem pravilnika može odrediti kako želi i na koji način to pitanje riješiti.

Više puta je ukazivano na sporan čl. 20. koji govori o imenovanju ravnatelju knjižnice, međutim zahvaljujem se na objašnjenju, uvažavam i sama, meni je to bila također nedoumica, ali u daljem tekstu Prijedloga Zakona to sam, prihvaćam.

Ipak, u čl. 41. kada se govori o tri obvezna primjerka, nakladnik je dužan dostaviti nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, umjesto dosadašnje definicije 9 primjeraka. To također ja smatram da bi tu trebalo zadržati prethodnu praksu.

Želim na kraju reći da samo Prijedlog Zakona odnosno cjelokupni dokument koji svim vrstama knjižnica, kao i knjižničarima, zaposlenim u njima omogućava podjednake uvjete rada i razvoj, može biti preduvjet za razvoj knjižničnog sustava RH koji ima treba reći, visoke standarde.

Vjerujemo da će taj napor s ciljem stvaranja zaista kvalitetnog dokumenta za sve knjižnice i knjižničare Hrvatske, biti učinjen zbog njihovog značaja u odgoju i obrazovanju, osiguranju ekonomskog razvoja i očuvanju kulturnog identiteta.

Evo sad Klub zastupnika SDSS-a poziva vas na suradnju te da se do drugog čitanja navedene primjedbe razjasne, očekujemo da se naše primjedbe koje se odnose na knjižnice nacionalnih manjina uvaže jer u suprotnom mi nećemo podržati ovakav prijedlog zakona.

pripremila: Milena JURIŠIĆ/foto: gkr.hr