I ovi zadnji izbori potvrdili su nepisano pravilo; ma šta god bilo i ma šta im god se u facu  skresalo, pa uz rečeno još  i dodalo „mogu ja i više od toga, nije to ništa”,  dobar ako ne i najveći dio sunarodnika Srba i dalje konstanto glasa za SDP! Doizborni lider SDP Milanović desetak dana prije samih izbora ispalio je enormnu količinu verbalnih otrovnih strelica uperenih direktno ili indirektno prema Srbima u Republici Hrvatskoj.  Ne mareći da se ne tako davno hvalio da je SDP najjača srpska partija jer od deset iljada Srba, IONAKO, barem osam iljada glasa za njega. Infantilna samouvjerenost,  jer računao je na svoje Srbe da će i dalje biti njegovi bez obzira pljunuo ih u lice il od dobričinstva pomilovao po obrazu!!! I zaista dobar dio ga ipak nije iznevjerio! Glasali su opet za njega! Bisera „političke mudrosti“ izrečenih energično iz njegovih usta, pri čemu su njegove riječi zrak parale oštrije od puščanog taneta, na žalost, bilo je podosta. Pokušaću se prisjetiti samo nekih; „Srbija je šaka jada.  To je šaka jada koja već više od 150 godina ne zna bi li išli u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku… Nema ih deset milijuna, a oni bi željeli biti gospodari cijelog Balkana. Vlada u Beogradu je beogradska čaršija, ponašaju se bahato. Vidim da se snalaze u košarci i vaterpolu, ali politika je kompliciranija. Dakle, imamo posla s negativcima, zapamtite to, to su negativci, to nisu dragi i topli ljudi. Na sve rečeno je lakonski dodao „nije to ništa, mogu ja više“. Vokabularom koji ne priliči ne samo modernoj političkoj areni, nego ne priliči ni elementarnoj ljudskoj konverzaciji, Milanović je počastio i komšije i međunarodnu zajednicu. Rijetko ko je „los” i “lišo” prošao“. „Bosna i Hercegovina nije država, nego big shit(veliko sranje prev.a.), međunarodna zajednica je ćorava“.

milanovic-vucic

 

I nakon što se iskalio na komšijama i svijetu, spustio se i na svoje birače. Valjda da ih podsjeti kako su oni za njega isto što i njihovi sunarodnici u beogradskoj čaršiji – šaka jada. Dirnuo je u ono što boli i što smeta svakog Srbina i svakoga antifašistu u RH. „Pozdrav “Za dom spremni” je nešto za što mi se fućka. Vidjeli ste odluku Ustavnog suda. Taj pozdrav je zabranjen, gledajte, fućka se meni za to…”Fućkaš me ‘za dom spremni’, baš me briga. Pomirba u mojoj obitelji je počela ’46. Ja sam morao na televiziji neki dan reći da je čovjek koji je odgojio moju mater ustaša”. A ponosno i reče da je još ustaša bilo u njegovoj familiji: „dvojica braće mojeg djeda po majčinoj strani poginula su u ustašama“! Ni tu nije kraj, jer je valjda da bi zaokružio svoj pedigre dodao „Tamo u Srbu je poginulo 150 Hrvata, Dalmatinaca ’44. godine u 10. splitskoj proleterskoj brigadi jer su oslobađali taj kraj od Nijemaca i ustaša ili su ga okupirali, nemam pojma, više mi to nije jasno. Ostavi me više na miru s tim, čovječe, ne mogu više, brate, živjet’ s tim“!

srb

I nakon svega ovoga u nedjelju su opet Srbi na biralištima birali njega! Široka je lepeza eufemizama kojima je tražen izgovor, pred kim izgovor teško je dokučiti, zašto se ne glasa za srpsku manjinsku listu već za većinsku. Ovo većinsku čitaj SDP-ovu listu! Morao je on to reći zbog nečega. Ja živim 40 godina u Zagrebu i ne osjećam se manjinom! ili kako ja mogu biti manjina ako su moji korijeni na Baniji 400 godina!? Alo ljudi, osjećajte se kako hoćete ali „nota bene“ je da su slovom zakona Srbi u RH nacionalna manjina i umjesto da Srbi biraju roze listiće (ma kojeg kandidata od njih sedam preferisali) i tako izgrađuju svoj status, opet su se odlučili za „građanske“ odnosno SDP-ove. Nećemo valjda da na vlast dođu „oni drugi“! Sa „onim drugim“ (HDZ op.a) istorijsko iskustvo u pojedinim epohama je bilo na granici katastrofalnog istrebljenja, ali istinu za volju bilo je i dobrih perioda korektnog odnosa prema Srbima. Pobogu sestre i braćo premalo nas je da bismo bili „igrači za velike utakmice“ i odlučivali ko će sjediti na Markovom trgu! Gledajmo sebe u svemu tomu jer stari narod kaže „đe se konji tuku-ždrebad stradava“!!! U podršci „lijevoj opciji“ koja je sve više negoli „ljevica“, nisu izostali ni pojedini od srpskih predstavnika u izvršnim vlastima, koji su gle čuda, na pozicije donačelnika općine došli upravo na krilima manjinskih glasova!!! Kad je za njih onda Srbe nagovaraju da uzimaju manjinski listić i z anjih glasaju jer je to od koristi za Srbe u toj općini, a kada je za Sabor i to po potpuno istoj izbornoj matrici – onda se uzima većinski listić, a komšije nagovara da se manjinski listić ne uzima! Ima li većeg licemjerja!?

Pojedini analitičari i mediji netom nakon izbora kao glavni razlog kraha SDP-a na izborima vide u činjenici da su  Srbi prepoznali uvređe i nisu glasali za Milanovića. Upoređuju rezultate ostvarene prije manje od godinu dana u Donjem Lapcu, Udbini, Korenici, Obrovcu…, Negoslavcima. Istina u Lici omjer većinskih i manjinskih glasova na zadnjim izborima bio je debelo u korist većinske liste. Kao što je i u Negoslavcima, pitoresknom sremskom selu, bilo duplo više u korist „bjelih listića“. Međutim, niko nije pomenuo dvije činjenice; U Lici i Dalmaciji kao dijelu IX izborne jedinice na zadnjim izborima na listi tadanje SDP-ove koalicije bio je SDSS-ov kandidat Boris Milošević, te su traženi preferencijalni glasovi za njega. A za razliku od zadnjih izbora Negoslavci su na ovima imali svoju zamjenicu saborskog kandidata Draganu Jeckov.

Istina je da je Milanović svojom „riječitošču“ u kojoj on „može još i više“ izgubio dobar broj sigurnih srpskih glasova. Uzmimo kao reper ovih dvije iljade glasova više koje je Pupovac kao najjači sa „roza listića“ dobio na ovim u odnosu na lanjske izbore i toj brojci dodajmo nekoliko, možda i desetke iljada onih koje su ipak uvrede pogodile pa su apstinirali.  Aapstinencijom Srbi jesu doprinijeli Milanovićem padu. Presudno ili ne, pokazaće detaljne analize. Međutim, iako bazirano na slobodnoj procjeni, Srbi su za uvrede Milanovića ipak častili sa nekoliko saborskih mandata.

I zato naklon i hvala onim sunarodnicama Srpkinjama i onim Srbima, njima 19.561, koji se ne boje onoga što jesu i kojima nije ispod časti uzeti manjinski listić i glasati.  I koji nemaju milion i jedan izgovor da nešto ne urade.

izbori

Srbi su odlični glumci u  teatru apsurda – glasam za Zorana, a račun za sve šta mi se loše dešava isporučujem Miloradu! Zoran (Milanović) dobiva povjerenje kroz glasove, a Milorad (Pupovac) i SDSS obavezu da rješava sve probleme. Jer po mnogim sunarodnicima kriv je što je Srbima do posla doći misaona imenica, što su ceste izlokane, što nam  prijete i zazivaju NDH, što su sela bez vode, što divlje svinje napadaju kuru’ze…, valjda i zato što nas se časti da smo  „šaka jada“. „Zvaću ja Pupovca. Za ovo će bogami znati Pupovac on je naš predstavnik pa nek rješava i nek se bori…,Samo ponešto iz širokog ešalona eskapada naših sunarodnika. Najčešće baš onih koji glasaju za drugoga i za druge, a ne za Pupovca čije ime metaforički koristim kao sinonim. Onih koji „iz svoje kuće iznose i daju drugomu, a od kućegospodara imperativno traže prosperitet i slogu familije““! Prst na čelo –  pošteno  li je?! Kratko pamćenje pomnoženo sa brzim zaboravom čuda čini u ljudskim glavama!!!