U ime Kluba SDSS-a u Saboru je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o sustavu državne uprave diskutovao zastupnik Mile Horvat; 

20161102_133630

Gospodine zamjeniče ministra sa suradnicama, kolegice i kolege ja ću izreći ovdje stav kluba SDSS-a o prijedlogu da se formira Ministarstvo državne imovine za upravljanje državnom imovinom. Dakle uz dužno uvažavanje kolegice Mrak Taritaš koja ima sigurno jedno neosporno veliko iskustvo i znanje u ovoj materiji potpuno je jasno da je ona u pravu kad kaže da elementarna stvar i što kažu conditio sine qua non uvjet bez koga se ne može raditi u ministarstvu je ako nemamo popis imovine da znamo sa čim gospodarimo. I apsolutno je ona tu u pravu.

No mi ćemo ipak podržati ovu inicijativu, jer mislimo da je vrijednost imovine koja se obuhvaća ovim zakonskim rješenjem, odnosno prijedlogom da se formira novo ministarstvo toliko velika da brigu o njoj treba dići upravo na nivo institucije koja se zove ministarstvo i koja je organizirana, strukturirana kao ministarstvo.

I jer je praksa o čemu ću kasnije govoriti jedinica lokalne samouprave takva da govori da samo ministarstvo, očigledno samo ministarstvo može razriješiti i uvesti red i protočnost u šumu neusaglašenih međuresornih propisa koji otežavaju, a život to pokazuje, koji otežavaju korištenje državne imovine na pravi način.

I mislimo da je prava šteta što i da je učinjen propust što prije mjesec dana nije u paketu formirano i ovo ministarstvo i što nismo onda to već formirali kad smo formirali cijelu Vladu.

Neki podaci govore da su prihodi od državne imovine u ovoj godini, dakle u ovoj godini malo manji od milijardu i 800 milijuna kuna što su ogromni novci. Većinom su to prihodi od dobiti ili od dividendi, pa tu je uračunata i prodaja Končara, Imperiala. Dakle, radi se o vrlo velikim prihodima i to upravo govori u prilog toga da nad ovakvim velikim sredstvima kontrolu treba imati institucija ministarstva po našem viđenju stvari.

Kao što je već prethodno rečeno u ne tako dalekoj povijesti vidimo da smo godinama tražili rješenja i da smo u tim rješenjima za upravljanje državnom imovinom uglavnom uglavnom evaluirali. Danas pričam o ministarstvu, a nekad je to zapravo bio kontroverzni Hrvatski fond za privatizaciju.

Hrvatski fond za privatizaciju ukinut je 31.3.2011. Umjesto njega zaživjela je Agencija za upravljanje državnom imovinom. I cijela ta ideja AUDI-a zapravo se svodi na brže, lakše i jeftinije upravljanje državnom imovinom. Tako je to trebalo biti. Kada je osnovan DUUDK on nije u potpunosti upravljao cjelokupnom imovinom državnom. Od 2013. godine se pisalo da je Vlada konačno odlučila uvesti red o upravljanju državnom imovinom, no koja se inače u praksi kako je to rečeno vrlo loše koristi i da je novijim načinom upravljanja državnom imovinom država trebala imati višestruku korist tada je u hitnu saborsku proceduru upućen Prijedlog zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu države i tim zakonom su se proširile ovlasti DUUDI-a, a ukinut je AUDI-o.

Dakle tada se tvrdilo da je državna imovina razbacana po različitim institucijama, a da se zapravo ne zna ni što imamo ni koliko to vrijedi, dakle nismo napravili generalni popis, rekapitulaciju onoga imovine s kojom država raspolaže.

Naravno da ne moramo ukazivati da je posljedica toga izguljena korist, netransparentno upravljanje i odlučivanje i mnogo toga negativnog što se trebalo na kraju izbjeći.

Današnji put za ministarstvo državne imovine je trasiran transformacijom Agencije za upravljanje državnom imovinom pravne sljednice nekadašnjeg hrvatskog fonda za privatizaciju, a novi susta koji čini DUUDI Centar za restrukturiranje i prodaju te državne nekretnine. Dakle to govori o stalnom permanentnom pokušaju da se nađe najispravniji model za upravljanje tako velikom i ogromnom imovinom kao što je neiskorištena državna imovina.

I zato mislimo da je to za nas prihvatljivo rješenje i mislimo da upravo iz tih razloga treba da to bude pokriveno u organizacijskom modelu ministarstva.

Ima još razloga zbog kojih to mislimo, a to su iskustva sa u praksi sa terena iz života jedinica lokalne samouprave koja baš nisu stimulirajuća. Tako kada npr. o tome je već bilo govora, općine traže pravo služnosti ili pravo građenja na državnom zemljištu na zemljištu u vlasništvu RH, a postoje i prostorni planovi koji su već riješili, postoje projekti itd. onda zastoj počinje u DUUDI-u. I taj zastoj i rješavanje takvih slučajeva u pravilu u prosjeku se odvija dvije godine. Dakle iskustvo govori da najmanje dvije godine traje proces od zahtjeva lokalne samouprave za rješavanje služnosti, prava služnosti ili prava građana na državnom zemljištu duže od 24 mjeseca.

Osim toga, iskustva govore da postoji neusklađenosti između zakona po raznim resorima. Tako recimo sa Zakonom o šumama imamo nesretnu stvar da Uprava za šumarstvo još uvijek nije donijela do današnjeg dana uredbu kojom je definirala načine kako će se izdvajati šumsko zemljište i dati na raspolaganje jedinicama lokalne samouprave kako bi one mogle podizati infrastrukturne objekte turističkog karaktera. I to je razlog i to govori u prilog tome da treba postojati nekakva institucija koja će koordinirati među resorima i upravo otklanjati ovakve stvari.

Načelnici općina sa kojima sam kontaktirao kažu da imaju vrlo veliki problem napuštene imovine na način da tu imovinu trebaju de facto održavati i to im stvara dodatne troškove. Problem im je to ih opterećuje jer ih ne mogu staviti u funkciju kako bi željeli i kakve potrebe oni imaju, pa tako zbog neusklađenosti određenih papira unutar državne imovine, projekti koji bi možda i mogli donijeti izvjesnu korist lokalnoj samoupravi zbog formalnih razloga i činjenice neusuglašenosti međuresornih propisa propadaju i jedinica lokalne samouprave trpi veliku štetu.

Pred budućim ministarstvom će biti veliko pitanje i odgovor na pitanje šta sa imovinom koja je oduzeta ljudima koji su uslijed ratnih nesreća morali napustiti svoje domove i država se uknjižila kao vlasnik te imovine, dakle šta s tim. Mnogi bi se vratili, mnogi bi krenuli u određene investicije privatne, ne mogu jer je to danas državna imovina. To je slučaj u Lici, to je slučaj u zadarskom zaleđu gdje se država uknjižila na imovinu ljudi koji su sada u statusu povratnika.

Istina je da će u praksi biti veliki problem i katastar koji nije uređen i ne funkcionira na način kako bi to trebalo, a isto tako mislimo da ni gruntovnica neće biti baš nekakva apsolutno protočna stvar za rješavanje imovinskih odnosa, o tom smo već u više navrata i govorili.

Naš prijedlog bi i malo konkretniji, mi bi rekli i predložili tom ministarstvu da se razmišlja o mogućnosti da nekretnine koje imaju vrijednost do milijun kuna odlučivanje o tim nekretninama se spusti na nivo županija. Mislimo da će tada odlučivanje biti puno jednostavnije, da će komunikacija sa jedinicama lokalne samouprave biti neposrednije, lakše i mislimo da će to biti nekakav prvi korak k decentralizaciji jednog sustava. A inače svi govorimo o potrebi decentralizacije puna su nam usta priča o decentralizaciji.

Imamo jedno iskustvo sa DORH-om, ispostavilo se kako ljudi kažu na terenu da je DORH usko grlo u rješavanju nekih stvari. Ovdje je bilo rečeno načelnici znaju kakve muke imaju sa grobljima jedinice lokalne samouprave raspolažu sa grobljima i kada se pojavi spor načelnik hoće da ima u planu da zida mrtvačnicu onda se tu pojavi činjenica da općinsko državno odvjetništvo nije nadležno, šalje županijskom na mirno rješavanje slučaj spora. Onda se oglasi županijski DORH pa kaže, nismo mi nadležni dajte se javite DUUDI-u i onda se cijela ta stvar tako rasteže, a onda ova građevinska dozvola i projektna dokumentacija istekne.

Prema tome, to su nekakve stvari koje po našem mišljenju, to naredno, to budeće ministarstvo, ta ustrojstvena jedinica Vlade treba da riješi. I velika su očekivanja od ljudi koji će u tom ministarstvu pokušati da objedine svu tu problematiku, da sagledaju svu tu problematiku i da nađu najbolje rješenje.

Mi mislimo da je dosadašnje, ja moram ovdje reći da su dosadašnja iskustva sa gospodinom Bobanom vrlo dobra, mislimo da je čovjek dobro pokrenuo stvari i u ovom kratkom periodu i u razgovoru sa njim se stekao dojam da apsolutno barata sa materijom međutim ne možemo mi očekivati da DORH uradi nešto što ne može uraditi, odnosno ne može čovjek usuglasiti propise koji nisu u njegovoj nadležnosti a realno i objektivno ga koče da bude efikasniji u svom poslu.

Mislimo da DUUDI-u odnosno budućem ministarstvu treba još kapacitiranih, obrazovanih ljudi, verziranih ljudi za rješavanje ovih stvari, mislimo da je DUUDI potkapacitiran i da je to jedan od razloga zbog čega nisu ispunili ona željena, željene ciljeve koji su pred njih bili postavljeni.

Sve u svemu mi ćemo podržati ovaj koncept, mislimo da ovo ministarstvo treba da se formira, da problem treba da se stavi pod kapu ministarstva i ukoliko je istina da će to biti gospodin Marić taj ministar ja mislim da poznajući njega, ovom prilikom mogu i iskazati određeno uvjerenje da će on vrlo ozbiljno, vrlo žestoko zahvatiti odmah na početku rješavanje svih ovih problema.

Dakle mi ćemo podržati ovaj prijedlog zakona.

Pripremila: Slađana BOŽIĆ