U ime Kluba zastupnika SDSS-a jutros je u Hrvatskom saboru govorio predsjednik stranke dr. Milorad Pupovac;

Pred nama su u narednih svega 2 tjedna, dvije komemoracije, dva komemorativna skupa. Jedan jasenovački, drugi blajburški. Obama skupovima je ovaj Sabor pokrovitelj. Ali odnos prema ta dva skupa, ovog Hrvatskog sabora kao pokrovitelja nije jednak.

Prema ovom prvom, jasenovačkom, Hrvatski sabor se odnosi kao da nije pokrovitelj u istinskom smislu te riječi. Prema ovom drugom, Hrvatski se sabor odnosi kao da je istinski i posvećeni pokrovitelj. Zašto to kažem s ovoga mjesta? Zbog toga, što je nakon odluke austrijskih svjetovnih i crkvenih vlasti, da se zabrani skup u Bleiburgu na način, na koji je do sada održavan, sva vlast u Hrvatskoj i crkvena i svjetovna i izvršna i predstavnička, učinila sve da ispregovarala pretpostavke da se taj skup održi, pristajući na to da poštuje austrijske zakone, koji zabranjuju veličanje, fašističkih, u ovom slučaju ustaških ideja, znamenja, simbola i poruka. U našoj zemlji na snazi su isti zakoni.

Na snazi su prije nego što su postali na snazi u Republici Austriji, kada je ova stvar posrijedi. Na snazi su odredbe Ustava, na snazi je presuda Ustavnog suda RH, povodom slučaja općine Slatinski Drenovac, gdje je jedna ulica nosila naziv 10. travnja, po kojoj Ustavni sud jasno rekao, što se misli o tom režimu, što se misli o tom pokretu i što se misli o tim idejama, što se misli o tim simbolima.

U ovom dijelu  izlaganja dr. Pupovca iz klupa su se čula dobacivanja zastupnika Glasnovića. Predsjedavajući Milijan Brkić ga je upozorio i zamolio Pupovca na nastavi;

Dakle, nisam siguran da bi trebao nastaviti govoriti. Ovo vrijeđa dostojanstvo svih onih, zbog kojih ćemo se u petak skupiti u Jasenovcu, bez predstavnika, službenog, predstavnika Sabora i službenog predstavnika vlade, zato što je ovo što smo čuli slika Hrvatske.

Hrvatska koja je spremnija poštivati tuđe zakone, nego vlastite. Hrvatska koja je spremnija se izboriti da stvori pretpostavke, za komemoriranje onih koji su iza sebe ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Jer ti u Jasenovcu, kao što su mnogi već rekli, nisu krivi ni za jednog mrtvoga na Teznu, Kočevskom Rogu ili Macelju.

Ali mnogi na Teznom Kočevskom Rogu i Macelju jesu krivi, za desetke i stotine hiljada onih koji su diljem, tzv. nezavisne države Hrvatske bili ubijeni samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi i protivnici toga režima, hrvatski antifašisti ili antifašisti druge nacionalnosti.

I mi umjesto da se tome posvetimo, umjesto da primijenimo svoje zakone, mi toleriramo, da se u našoj zemlji, obnavlja sukobljavanje na temama oko 2 svjetskog rata.

Umjesto da zatvorimo ratnu stranicu bilo ’40. bilo ’90. na najbolji mogući način i da mi to s jedne i s druge strane svedemo u realne okvire a mjesta stradanja pretvorimo u mjesta borbe protiv svakog militarizma, svakog rata, svake vjerske, etničke, političke isključivosti, mi radimo suprotno. Poštujemo tuđe zakone, vlastite ne.

Poštujemo one koji su doprinijeli stradanju, a ne poštujemo one koji su stradali.

pripremila: Milena JURIŠIĆ