U današnjoj raspravi Hrvatskog sabora  o državnim praznicima u RH, učestvovao je predsjednik stranke prof.dr. Milorad Pupovac: 

Ovo što ću sada reći nije nešto s čim bi se čovjek trebao javno hvaliti, ali za ovu priliku i za ovu raspravu ću to ipak istaći. Ja sam vjerojatno jedini zastupnik u ovoj dvorani u ovom trenutku, a vjerojatno u ovom Saboru koji sudjeluje u raspravi u usvajanju prve verzije ovoga zakona ’96. godine. Pogledao sam stenograme sa te rasprave i vidim da od tog vremena pa do danas u nekim stvarima nismo napravili neke značajnije pomake. Rasprava je trebam reći civiliziranija nego što je bila ona ’96., ali i problemi koji nas muče i dileme s kojima se suočavamo ostale su gotovo u cijelosti iste.

Sada mi dozvolite da kažem nekoliko riječi u ime Kluba zastupnika SDSS-a, najprije dvije, tri riječi o praznicima općenito, posebno onima koji su važni za naciju, za društvo, za narod i njegovu državu, Republiku.

Prvo stalne izmjene, a jučer je netko govorio o tome da smo imali 11 pokušaja i od toga 7 izvršenih pokušaja, učinjenih pokušaja, 7 izmjena. Stalne izmjene nisu dobre i trebalo bi ih izbjegavati jer one posebno ukoliko nisu rezultat suglasnosti između političkih aktera u zemlji jer one zapravo stvaraju neizvjesnost oko stupnja važenja praznika koje ozakonjujemo i to rezultira nedovoljnim, ne samo nedovoljnim poznavanjem nego istovremeno rezultira i nedovoljnim poštivanjem praznika u svijesti ljudi.

Druga stvar koju želim reći jeste činjenica da prevelik broj praznika ili povećavanje broja praznika, bilo da je riječ o blagdanima, bilo da je riječ o spomendanima također ne moraju imati pozitivan učinak nego štoviše mogu produbljivati dileme, mogu povećavati nepoznavanje kod ljudi i mogu u cijelosti povećavati nedovoljno poštivanje praznika od strane većine građana, bilo zbog nepoznavanja, bilo zbog različitih ideoloških pogleda koje građani mogu imati u odnosu prema odabranim praznicima, blagdanima ili spomendanima.

Zakonodavac i mi ovdje bismo o tim stvarima trebali voditi računa. Moj klub, klub SDSS-a naravno nije najpozvaniji da govori o tome što je dobro, što nije dobro, dokle smo stigli, dokle nismo stigli, ali imamo potrebu to istaći.

Ovaj prijedlog obuhvaća 13 blagdana ili 13 neradnih dana u RH, možda i više neradnih dana ukoliko računamo da Božić obuhvaća dva neradna dana i 11 spomendana, ukupno 24. To praktički znači da na jednu godinu svaki mjesec imamo jedan blagdan i jedan spomendan. Jeli to dobro ili nije? Trebali bismo se svi zapitati, ne zato što smo pobornici velike kulture rada nego naprosto zbog toga kada već govorimo o praznicima, bilo blagdanima ili spomendanima koliko će ih ljudi uopće biti svjesni?

Koliko će ljudi biti svjesno spomendana, dana smrti Frankopana ili međunarodno priznanje i mirne reintegracije ako to obilježavanje bude se odvijalo na isti način na koji se odvijalo do sada, a to znači bez ikakve ozbiljne pažnje javnosti i bez ikakvog ozbiljno pristupa državnoga vrha ili državne politike?

I zato mi se pomalo čudi što se toliko sporimo oko toga, zašto se zapravo toliko sukobljavamo oko toga. A sukobljavamo se zbog karaktera praznika i zbog upisanih sadržaja u te praznike. Ali prije nego što prijeđem na tu temu i da ostanem na trenutak u vezi sa temom broja.

Savezna Republika Njemačka ima 9 neradnih dana, ima 8 zakonom propisanih saveznih državnih praznika, ostali su propisani propisima zakonima saveznih država. Mi smo imali 11, sada imamo 13 i nadam se da tokom rasprave i tokom amandmana se neće pojaviti još nijedan.

Što se tiče karaktera dakle praznika imamo 8 tradicijskih crkvenih, vjerskih većinske religije u društvu, imamo 3 komemoracijska, da povezana sa ratom u Hrvatskoj od ’91. do ’95. i jedan o sukobima po socijalnoj osnovi, a to je Praznik rada 1. svibnja ili 1. maj, imamo 2 politička. I najveće sporove predstavljaju ova dva politička koliko vidim.Dakle, Dan državnosti ili Dan neovisnosti i Dan antifašizma.

U raspravi koju sam spomenuo na početku ’96. godine ključno je pitanje bilo ne Dan državnosti ili Dan neovisnosti nego pitanje Dana antifašizma. Tada je bio mnogo veći broj zastupnika koji su javno, ne znamo koliko je stvarno ovog trenutka onih koji protiv ali to ne deklariraju, ali onda je bilo mnogo više onih koji su to deklarirali. Ne u HDZ-u nego u nekim desnim strankama izvan HDZ-a.

Tada je predsjednik države bio taj koji je jasno znao zašto je taj datum važan, ne samo zbog njegove biografije, nego zbog ideje republike za koju se zagovarao i zbog ukupnog povijesnog konteksta, ali je rasprava bila obilježena time.

Ja mislim da danas ta rasprava ne bi smjela biti obilježena time. Rasprava bi eventualno trebala biti obilježena time koliko stvarno ima snaga u ovom društvu koji ne poštuju vrijednosti antifašizma i koji promoviraju vrijednosti koje su suprotne antifašizmu o čemu su neke kolegice i kolege govorili.

Dakle, u tom smislu bi imalo potrebe da se govori danas, a ne da li nam treba Dan antifašizma ili ne. Jer iz cjelokupne strukture ovoga kalendara bilo blagdana, bilo spomendana jasno je da svoje mjesto imaju i poratne žrtve i da svoje mjesto imaju žrtve u posljednjem ratu, doduše jedine žrtve koje nemaju svoje mjesto u našem kalendaru jesu žrtve koje su stradale u ratu od ’41. do ’45. u vrijeme ustaškog režima NDH. On čak ovdje nije ni spomenut poimence.

No, mi iz Kluba zastupnika SDSS-a koliko god to bilo bolno da se nerijetko ne može obilježavati na miru stradanja u Glinskoj crkvi, da još uvijek imamo problem da nismo jedinstveni oko odlaska u Jasenovac i uklanjanja ustaških znamenja u Hrvatskoj, mi nećemo inzistirati ni da se uvede ni kao spomendan, niti kao blagdan bilo šta je u vezi sa stradanjem u Drugom svjetskom ratu. Obilježavat ćemo to kao i dosada, sa punom sviješću o važnosti toga, a onima koji tu činjenicu zaboravljaju i nastoje forsirati vrijednosti tog zločinačkog režima u današnjoj Hrvatskoj ostavljamo na dušu to forsiranje.

Govorimo ne samo kao demokrati, nego kao pripadnici jedne od triju velikih religija svjetskih u ovom slučaju kršćanske, a vjerojatno bi mogli govoriti i u jeduizma i u ime islama po istoj logici.

Na kraju ono na što mi želimo posebno istaći iz Kluba SDSS-a jeste da ne smijemo dozvoliti ili ne bi nam se smjelo u društvu dogoditi da nam simbolički aspekti povratka budu važniji od zakona i od Ustava, a naše političke rasprave vrlo pokazuju da nam je važnije za koji ćemo se datum boriti nego koliko ćemo imati zakonitosti u državi i koliki ćemo ustavni patrioti biti u ovoj zemlji. Kad bi ovoliko rasprave u javnosti i pažnje bile posvećene i u strankama se ljudi dijelili po tome kad bi se pitalo kako se boriti protiv kriminala, korupcije, mržnje i sličnoga, mi bismo bili vrlo ozbiljna i vrlo zrela demokracija, ali nažalost to još uvijek nije činjenica. U tom smislu smo još uvijek u razdoblju ’96. jedino što smo svi mi ovdje nešto kultiviraniji kad se vodi ova rasprava.

Dakle, Klub zastupnika SDSS-a će sasvim sigurno respektirati volju većinu koja će se ovdje manifestirati ili se manifestira, ali neće zaboraviti na dvije stvari. Neće zaboraviti da su vrijednosti antifašizma sadržajne i ogledali su se u gigantskoj borbi hrvatskog, srpskog i drugih naroda u Hrvatskoj za vlastitu slobodu i opstanak. Bračana, Hvarana, Istrana, Dalmatinaca, Ličana, Kordunaša, Međimuraca, Slavonaca i svih zajedno.

To je bilo bratstvo koje se rijetko u povijesti viđalo, u ideju i opredijeljenosti za slobodu i mi ga njegujemo i čuvat ćemo ga. Zato će ovaj klub zastupnika unatoč svim razlikama koje postoje, pogledima koji postoje, podržati ovaj zakon.

pripremila: Milena JURIŠIĆ