U okviru “slobodne teme”, u Saboru je govorila zastupnica i potpredsjednica stranke Dragana Jeckov:

Kolegice i kolege koliko puta ste imali priliku čuti jedna jabuka svaki dan, doktor iz kuće van. Usprkos ovoj uvriježenoj poruci o značaju jabuke za naše zdravlje svjedoci smo da se već duže vrijeme u Slavoniji o proizvodnji jabuka i njenom plasmanu, nedovoljno odnosno gotovo ne brine.

Više puta su voćari direktno ili putem medija upozoravali na problem u voćarstvu, nudili razne modalitete kako da se zaštiti proizvodnja jabuka u Hrvatskoj, ali nitko ih nije čuo ili nije želio čuti. Iako su voćari do nedavno bili dobro organizirani, uvjeti proizvodnje i prodaje iz godine u godinu bili su sve teži tako da se i njihov broj osipao. Ovdje treba istaći da je u Hrvatskoj u 2018. voće uzgajano na preko 32.000 hektara i proizvedeno je gotovo 190.000 tona voća od čega 49% su bile jabuke. Na 4.700 hektara intenzivno je proizvedeno 90.000 tona jabuka za domaće tržište od čega je 6.000 tona hrvatskih jabuka završilo na austrijskom tržištu.

Ipak lani je u Hrvatskoj najviše jabuka uvezeno iz Poljske, gotovo 9.000 tona.

Kako nastaje problem? U drugoj polovici kolovoza kod nas počinje berba ranih sorti jabuka, kad stigne naša jabuka kreću i akcije u trgovačkim centrima. Akcije se prelamaju preko leđa proizvođača, sruši se cijena i proizvođač je doslovce ucijenjen. Nećete vi, robu će nam dati netko drugi.

Uz našu svježu mladu kvalitetnu jabuku koja se prodaje po smješno niskim cijenama istovremeno se kupcima prodaje i ona uvezena. Stara jabuka, raznih sorti preplavi trgovačke lance, prodaje se po smiješnim cijenama i ljudi jedu smeće, doslovce dehidrirano smeće. Lanci sretni, dobro posluju, proizvođači propadaju, a uz to ako nemate sortirku, kalibrator, ako ne ispoštujete sve zahtjeve lanaca, nema šanse da vam otkupe jabuku. Kontrole su rigorozne, zbog par krivo kalibriranih jabuka u stanju su vratiti kompletnu pošiljku troškova i opet to sve snosi proizvođač i tako stvara gubitke.

Valjda je čišćenje hladnjača od zaliha šefovima nabave odjela voća i povrća u trgovačkim centrima prilika da malo putuju, jeftino kupe staru jabuku i plasiraju takvu na tržište.

I kako to obično biva naš seljak u Hrvatskoj preuzme stvar u svoje ruke, u inat makar i na sopstvenu štetu. Tako je jedan voćar entuzijasta iz Slavonije nakon što je ostao bez plasmana za urod sa voćnjaka donio nesvakidašnju odluku, jabuke neće brati jer se ne isplatiti platiti berače, ali neće ni pustiti da propadnu nego će pozvati narod da ih same bere za dvije kune ili da ih kupi sa tla za jednu kunu. Na taj način očistio je voćnjak, osigurao kakav takav plasman i kako ne bi imao gubitaka učinio je dobro djelo. Ali onda situacija sa hektarima zasađenih jabuka dalje se usložnjava zbog preniskih otkupnih cijena, uvoza viškova iz Europe poput poljske jabuke, dampinga, ucjenjivačkih uvjeta u lancu otkupa, predaje, skladišta, vremenski lošijih godina sa mrazom i nedostataka hladnjača.

I na kraju kada voćari ne vide izlaz počinju krčiti svoje njegovane voćnjake zasađene najfinijim sortama, a povađene jabuke idu u ogrjev iako su nasadi mogli biti rodni još godinama.

Zamislite samo koliko slavonski voćar uživa dok sluša pucketanje vatre založene najkvalitetnijom sortom jabuke, koliko mu je toplo oko srca, toliko da mu to isto srce pukne ne od studeni nego od jada.

pripremila: Milena JURIŠIĆ/foto: adiva.hr