U prošlosedmičnoj saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona o sistemski važnim tvrtkama, kolokvijalno “lex Agrokor” učestvovao je saborski zastupnik Mile Horvat koji je poslovanje ovog koncerna pojasnio na nekoliko primjera nekad uspješnih poslovnih subjekata sa istoka Hrvatske.

Da je normalna situacija danas bi Belje slavilo 320 godina postojanja. 320 godina kombinata koji je preživio mnoge države, mnoge politike, mnoge ratove. Belje je raslo, razvijalo se i uvijek bilo od strateškog interesa za sve države. Imalo je 18 pogona i stalno zaposleno 8 500, a u sezoni oko 11 hiljada radnika. 2004. godine Belje je prodano Agrogoru po cijeni od jedne kune za dionicu plus dugovi, dok je nominalna vrijednost dionice tada bila 100 kuna! Dakle po stotinu puta nižoj cijeni!  Uz tehnološke pogone Agrokor je kupio 20 hiljada hektara oranica i 500 hektara trajnih nasada. Te godine Agrokor je dobio 40 miliona kuna poticaja i za par godina su poreski obvzenici kroz poticaje isplatili ukupan dug Belja!  Nakon deset godina u Belju od 18 pogona radi sedam.  Ugašena je šećerana, mesni kompleks, mlinsko pekarski pogon, živinarstvo ugašeno pa imamo piletinu iz Poljske sa salmonelpom, ugašeno ribarstvo pa Baranjci “fiš” rade od ribe nabavljene u Mašarskoj! Ugašen je čak i pogon koji je radio i za vrijeme Austro-ugarske carevine! Danas radi svega 1 570 radnika. Zato Baranjci odlaze i omladina ide konobariti u Irsku. Belje je 300 godina preživjelo sve epohe i politike, ali agrokorovu politiku neće preživjeti.

Kao indikator ponašanja i poslovanja  Agrokora Horvat je naveo i situaciju sa zemljom u Opštini Trpinja. “Općina Trpinja ima sedam sela. Uglavnom 90 % poljoprivrednici kojima egzistencija ovisi o zemlji  Imala je u svom ataru oko 4 000 hektara oranica. Programom raspolaganja zemljištem većinu je dobio Agrokor odnosno VUPIK kao sastavnica Agrokora. Ostalo je 1 400 hektara da se  podjeli OPG-ima. Onda je Agrokorov menadžer krenuo u akciju i kroz razna obećanja pridobio na promjenu mišljenja većinu vijećnika Općinskog vijeća pa je i tih 1 400 hektara dodjeljeno Agrokoru uz obećanje da će se na nekakvoj farmi zaposliti 160 ljudi. Nije se zaposlilo niko, sedam sela ostalo je bez hektara zemlje. Sve je prijavljeno DORHU, ali se već šest godina niko ne usudi dirati u činjenicu kako je općina Trpinja ostala bez hektara zemlje!?

Kako je rekao “sličan odnos Agrokora bio je i prema najvećoj građevinskoj firmi na istoku Hrvatke koja je poslovala sa Ahrokorom, a rezultat tog poslovanja je činjenica da je firma nakon deset godina postojanja ugašena, a 500 zaposlenika završilo je na ulici.

Kao Klub podržali smo inicijativu za ovaj zakon i intervenciju Vlade jer smo predstavnici populacije  koja je u proteklom vremenu uglavnom dobivala otkaze pa razumijemo strah ljudi od gubitka posla.  Zato insistiramo da se Vlada ne bavi poltikantstvom već da prioritet bude u zaštiti radnika i malih dobavljača.