U okviru slobodne teme jutros je u Hrvatskom saboru govorio predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik dr. Milorad Pupovac:

Klub zastupnika SDSS-a želi upozoriti na jedan oblik nejednakosti, na jedan oblik zapuštenosti i zapostavljenosti najmlađih u našem društvu, prije svega, djece školske dobi. Nejednakost je kod nas prisutna u različitim aspektima. Po tome, po socijalnoj osnovi, ekonomskoj osnovi, po dobnoj osnovi i po regionalnoj osnovi, po tome gdje tko živi. Ja ću se ovaj put u obraćanju u ime kluba SDSS-a usmjeriti na to gdje tko živi.

Ako ste roditelj, imate dijete za osnovnu školu a živite u Vojniću, gdje je izvorni prihod po glavi stanovnika 676 kn ili u Krnjaku 828 kn ili u Dvoru 742 kn ili u Plaškom 794 kn ili u Kukuruzarima 482 kn, onda bez pomoći države ili županije, vi svojem djetetu ne možete osigurati elementarne potrebe kao što je prijevoz do škole.

To je naravno problem ne samo u ovim općinama, problem je u nizu drugih općina gdje županije iz različitih razloga ili općine ili to ne rade ili ne mogu raditi zato što imaju veoma niske prihode.

Navest ću jedan primjer koji nas posebno zabrinjava a to je da na području općine Vojnić i na području općine Krnjak koje su Karlovačka županija, općine bilo za to što nemaju sredstava bilo zato što sa županijom nisu iznašle zajedničkog jezika, djeci koja po više kilometara idu do škole cestama koje su riskantne, u kojima je sigurnost djece ozbiljno ugrožena posebno po zimskim uvjetima, ne osiguravaju ono što bi im trebalo osigurati.

Ja ne razumijem ni Ministarstvo obrazovanja koje ne prati što se zapravo na terenu, koje ne radi ono što bi trebalo raditi a to je da ako županija ne osigurava ono što bi trebala osigurati ili općina, da onda ono reagira u tom slučaju.

Nedopustivo je da 12 djece u ovom slučaju ako je to uopće ikome i bitno, meni nije bitno ali je riječ o djeci, djeci hrvatske nacionalnosti idu glavnom cestom od Karlovca prema Plitvicama, nekada glavnom cestom, nekada glavnom cestom od sjevera prema jugu Hrvatske, bez ikakvog nogostupa, zimi sa snijegom sa strane, dakle hodaju po kolniku, najčešće po kiši, kad dođu do škole i kad se vrate od škole. I ta djeca nisu ničija briga osim općine. I nas. I strepi se svaki dan da se toj djeci zajedno sa roditeljima nešto ne dogodi.

Zašto? Pa koga briga. Danas su ionako Srbi i doseljeni Hrvati. Tamo ionako ima malo birača pa neka brinu oni koji s malo glasova ulaze u Sabor a mi veliki, mi ćemo brinuti tamo gdje je velika hrpa, gdje je veliki novac.

Viškovo po glavi stanovnika ima 31 000 kn izvornog prihoda. Vir ima 15 500. od njih je realno očekivati da kao jedinice lokalne samouprave podijele brigu oko osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja i da doprinesu tome kako su stvari definirane u državnom pedagoškom standardu osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja.

Članak 36., radi veće sigurnosti učenika o okolnostima posebnih prometnih uvjeta, u naseljima bez javnog prijevoza s putnicima bez nogostupa može se osigurati prijevoz učenicima bez obzira na udaljenosti. Može, pa morao bi se osigurati.

Ona država kakva god da je bila i djeci osiguravala prijevoz, ja sam godinu dana išao pješice 7 km, ali nakon godinu dana je država našla načina da osigura prijevoz učenicima.

Pripremila: Milena JURIŠIĆ/foto: hrt.hr