SLOBODNI GOVOR DRAGANE JECKOV DANAS U SABORU:

Prije nekoliko dana dok smo još bili zaokupljeni izbornim rezultatima, crnim labudovima, bijelim miševina i drugim animalnim personifikacijama naših europskih očekivanja i naše hrvatske stvarnosti, gotovo nezapaženo se provukao novinski tekst koji je, iako kratak, dovoljno upozoravajući, odnosno zabrinjavajući.

Naime, objavljeni su rezultati četverogodišnjeg istraživanja u RH, u sklopu kojeg je učestvovalo 1402 učenika, praćena od 1. do 3. razreda srednje škole. Istraživanje je obuhvaćalo ekonomske teškoće u obitelji, psihosocijalne probleme i tok obrazovanja.

I ono što je najalarmantnije u ovoj cijeloj priči jeste da su rezultati šokantni. 13% srednjoškolaca ima ozbiljne simptome depresije, a čak svaki 5. razmišlja o samoubojstvu. Razmislimo o tome da nam svaki 5. srednjoškolac otvoreno kaže da razmišlja o samoubojstvu.

Isto istraživanje pokazuje i to kako među učenicima 1.-ih razreda srednje škole 13% mladih je počinilo vršnjačko nasilje, a 15% nasilje u obitelji i bliskim odnosima.

Pravobraniteljica za djecu je u svom izvještaju posebno se osvrnula na slučajeve nasilja nad djecom i među djecom u odgojno-obrazovanim ustanovama ukazujući da taj problem i dalje ne prate odgovarajuće preventivne i zaštitne mjere.

Iako su u odgojno-obrazovnom sustavu programi prevencije nasilja brojni i raznoliki, oni često nisu evaluirani te je njihova efikasnost upitna.

Pravobraniteljica za djecu je jasno istakla da u državi treba postojati jedinstvena strategija i preventivni programi s jedinstvenim načelima i smjernicama, lako primjenjivi i dostupni u školama. Jasno je pravobraniteljici za djecu da osmišljavanje novih efikasnih i stručno utemeljenih programa zahtjeva dodatnu energiju, vrijeme i novac te je podržala postojeće, kvalitetne i evaluirane programe kao jedno od rješenja.

A što su nam to zapravo srednjoškolci poručili? Kao najveće poteškoće srednjoškolci su isticali adaptaciju u školi, krive profesionalne orijentacije, vršnjačko nasilje, nevidljivost u školi i u obitelji.

Dakle, djeca su nam jasno i glasno rekla u čemu je problem, djeca su nas upozorila, a na svima nama je odgovornost hoćemo li ih poslušati, kao stariji posavjetovati i usmjeriti ili ćemo opet, koristeći se animalnim personifikacijama, kao nojevi gurnuti glavu u pijesak?

Pripremila: Milena JURIŠIĆ